HUTBA: OSTAVI IH OBA I IDI PREMA TOM VRELU

Neka su hvala i zahvala Allahu Uzvišenom, Stvoritelju, Gospodaru i Uzdržavatelju svih svjetova.

Salavati i selami neka su Allahovom poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima.

Uzvišeni Allah u suri Er-Rahman kaže: Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada pa se oni ne miješaju – pa koju blagodat Gospodara svoga poričete. (Er-Rahman; 19. – 21.)

Mevlana Dželaluddin Rumi u Mesneviji je napisao:

Gorko more i slatko more su prisutni na ovom svijetu,

između njih je berzah (nevidljiva brana) pa se oni ne miješaju.

Znaj da oba ova mora iz jednog vrela teku,

ostavi ih oba i idi prema tom’ Vrelu.

Jedna mudrost kaže: Između dvije obale: obale sreće i obale tuge teče rijeka života. Ti koji si nošen tom rijekom budi siguran da ćeš se očešati i o jednu i o drugu obalu. Ni na jednoj se nemoj zadržavati. Nego idi ka ušću, idi ka okeanu i tako prema svome smiraju, Onome od kojeg si. Jer svako zadržavanje na bilo kojoj strani znači zadržavanje od dolaska do prave istinske sreće i smiraja. Ako se zadržiš na obali dunjalučke sreće zapast ćeš u gaflet: predati se njegovim užicima, a oni će te dovesti do toga da koliko god budeš sretan i koliko god budeš imao, žudnja za više će se povećavati. Ako se zadržiš na obali tuge past ćeš u depresiju, izgubiti nadu, a ima li veće propasti od toga.

Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216)

Braćo i sestre, Uzvišeni Allah nas je počastio islamom, vjerom sredine, umjerenosti. Počastio nas je vjerom koja predstavlja način života. Koja nas uči kako da uspješno plivamo rijekom života i kako da dođemo do ušća. Vjerom koja nas uči kako se ponašati u radosti, u sreći i blagostanju, ali i u onim trenucima kada dođu iskušenja u vidu tegoba, bolesti, rastanaka…

Islam nas uči kako da nošeni rijekom života se okoristimo i jednom i drugom obalom i kako da kao kapljica jedne rijeke postanemo dio velikog okeana vječne sreće, i zadovoljstva.

U smijehu i radosti Poslanik, a.s., bio je umjeren. Njegov osmijeh niste mogli opisati kao onaj od uha do uha, niti je njegov smijeh bio grohotan. Ali je uživao, i činilo ga je sretnim svaki uspjeh njegove misije, svaki uspjeh njegovih ukućana i svaki uspjeh njegovih sljedbenika. Nije nas učio da se povučemo iz života i da u njemu ne dajemo svoj doprinos. Zato je govorio da je bolja ona ruka koja daje od one koja prima. A da bi bio ruka koja daje, valja steći, privrediti, zaraditi. Zato je govorio da je osmijeh prema bratu muslimanu sadaka. Zato je osudio one koji su došli sa idejom da se povuku iz društva rekavši im: ja klanjam i spavam, postim i mrsim, živim bračnim životom. Onaj ko ostavlja moj sunnet nije od mene!

Isto tako, ni jedna teška situacija koja je zadesila Poslanika, a.s., a znamo da ih je bilo na pretek, ga nije dovela do očaja, nije ga dovela do toga da se požali kako on ne može dalje i kako je tu kraj.

Braćo i sestre! Na kojoj god obali rijeke života da se nalaziš, znaj da tu nećeš moći ostati. Kad tad doći će ona velika voda koja ćete dalje ponijeti dok do vječnog odredišta ne dođeš. Zato neka svijest o Allahu kod tebe bude stalno prisutna. Imaj na umu da ćeš se Njemu vratiti i onda kada staneš na namaz, a i onda kada na poslu radiš. I onda kada si sretan i onda kada si tužan. U oba stanja budi svjestan svoga Gospodara i imaj na umu riječi Njegova Miljenika, a.s.: „Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.“

Allahu naš, okreni naša srca istini, učini nas od onih koji će Tebe uvijek svjesni biti.