HUTBA: HISTORIJA PAMTI!

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova! Hvala Mu koliko je Njegovih stvorenja, koliko je velik Njegov Arš, koliko je On zadovoljan Sobom, koliko se protežu Njegove riječi, koliko traje Njegovo znanje, koliko On hoće, koliko je stvorio, razasuo stvorenja i iz ničega dao.

Allahu naš, blagoslovi poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i ashabe.

Na kraju smo 2022. i na pragu 2023. godine. Godina koju polahko ispraćamo bila je turbulentna. Nakon korone došla je agresija Rusije na Ukrajinu, a kako to već kroz historiju biva, sve to osjetimo i mi na svojoj koži. 2023. godina neće, prema analitičarima koji prate sva ova dešavanja, biti drugačija. Po nas, bošnjake, očekuje se da će ona donijeti još veće izazove. Hvala Allahu, dž.š., islama i muslimana u Bosni i Hercegovini je bilo, ima, i sa puno optimizma očekujemo da će i biti. Islama i muslimana ima i u Rusiji, Ukrajini, Srbiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i da ne nabajamo ostale europske zemlje. Međutim, ni u jednoj od njih muslimani nisu politički važan faktor. Jedino u Bosni i Hercegovini, muslimani čine više od polovine stanovništva i jedino u ovoj našoj lijepoj domovini muslimani su bitan politički faktor.

Zato su stoljećima unazad Bošnjaci – muslimani trn u oku i jednoj i drugoj crkvi. I mi to sa punim pravom smijemo da kažemo, jer na stotine je dokaza da su kroz historiju naše domovine i jedna i druga crkva radile i borile se da prije svega utrnu svjetlo islama na ovim prostorima, a kada im je postalo jasno da to ne mogu, onda da učine bošnjake – muslimane ne tako važnim političkim faktorom. U isto vrijeme, Bošnjaci su pokazivali respekt i merhamet prema svima onima koji su ovdje živjeli ili dolazili da žive. Mi nemamo plan o etnički čistoj Bosni i Hercegovini niti bilo kojem njenom dijelu. Želimo suživot, ali sa punim pravom tražimo i respekt drugih.

Na našu žalost, ovaj narod u ovom vaktu predstavlja najmanje deset lidera. Od tih deset lidera dobar dio će danas u džamiju doći i stati u saff, za jednim imamom klanjati, okrenuti se jednoj kibli u pokornosti Jednom Gospodaru. Ali, u jednom saffu izvan džamije ne žele da budu. Od prvog do desetog, ni jednog od njih ne izuzevši, ovo bi trebao da bude išaret njima da treba mnogo toga kod sebe da mijenjaju ako su razumom obadareni.

Koliko ćemo uspjeti očuvati ono zašto su naši zlatni sinovi davali svoje zdravlje, dijelove tijela i živote sada ovisi o njima. Trebaju jedno da znaju: historija pamti zlatne sinove, kao što pamti i one koji su sebe ranjavali i povređivali kako bi odlazak na liniju izbjegli, a i one, iako sposobne za odbranu domovine koji su pobjegli preko granice. Tako će ostati zapamćeno i zapisano zašto je ko u skupštinskim klupama ruke dizao i zašto ili protiv čega je glasao, kao i šta je ko potpisivao. Kao vjernici, znamo da će se za sve to račun pred Jednim i Jedinim polagati.

Kao vjernici znamo i vjerujemo u jednu veliku Božiju istinu: Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne promijeni sebe; kao i istinu zbog koje kao čestiti Allahovi, dž.š., robovi nikada nećemo u očaj pasti, a ona glasi: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216)

Stoga, zahvalni smo Allahu na kraju kao i na početku, blagosivljajući Njegova Poslanika, Muhammeda, a.s., posežući za našim najjačim oružjem – dovom:

Allahu, Ti koji na pravi put izvodiš koga hoćeš, a u zabludi ostavljaš koga hoćeš, učini nas i naše predvodnike onima koji će istinu vidjeti istinom, a neistinu neistinom. Okreni naša srca ka Tebi i Tvojoj milosti i učini da kucaju bratskom ljubalju. Amin

Našim prethodnicima daj mudrosti i snage da u jednom saffu budu, da za isti cilj izgaraju, da domovinu čuvaju. Amin!