Opširnije "/>

HUTBA: ISTIKAMET

0

Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe. (Sura Sebe’, 1-2.)

Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. (Hadž 78)

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, kojem je On naredio da bude ustrajan na pravom putu iako je on bio ustrajan, ali na taj način je potvrđen značaj ustrajnosti na pravom putu.

Danas ćemo govoriti o jednom kratkom ali veoma sadržajnom hadisu. Hadisu kojeg je lahko zapamtiti i kojeg trebamo stalno imati na umu i nastojati pridržavati ga se. Muslim bilježi da je Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi došao Allahovom Poslaniku, s.a.v..s., i rekao mu:

„Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto, i da poslije tebe ne pitam nikog više ništa o njemu. Rekao je: „Reci Amentu billahi (Vjerujem u Allaha) i budi ustrajan u tome.“  Čovjek od Poslanika traži savjet, traži da ga uputi na neko dobro djelo koje bi on stalno radio, nešto jednostavno da može lahko zapamtiti, ali da to bude vrijedno da ne mora ponovo druge pitati šta i kako raditi. Poslanik mu odgovara sa dvije kratke rečenice, ili dva zadatka koja su doista jasna ali koja obuhvataju čitav naš život. Vjerovanje u Allaha i sve on što je Allah objavio, zatim slijeđenje Njegova puta kojeg je On propisao vjernicima, a to se postiže činjenjem dobrih djela i izbjegavanjem loših. Opisujući one koji ustrajno slijede taj Pravi put (istikame) Uzvušeni Allah u suri Fussilet kaže: 

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome (Fussilet, 30-31.) Komentarišući ovaj ajet Ibn Abbas je rekao to su oni koji ustrajno  obavljanju farzove. I koji su iskreni prem Allahu  (samo radi Njega) vjeruju i čine dobra djela.

 Omer.r.a. je jednom prilikom,nakon sto je na minberu proučio ovaj ajet, rekao; “Tako mi Allaha, to su oni koji su ustrajali na putu pokornosti Allahu, a nisu išli poput lisice koja ide cik cak da bi zavarala trag.” (tj., rade dobro i loše)

Naravno svi mi vjerujemo u Alaha i znamo da trebamo slijediti pravi put, ali postavlja se pitanje kako da postignemo tu ustrajnost i kao da dođemo na te stepene da se na nas može odnositi ova ajet u kojem se kaže da tim ljudima meleki ovo govore. Drugim riječima šta je to što nas najviše odvraća od ustarjnosti na pravom putu? Poslušajmo šta Allah naređuje svom Poslaniku, Muhammedu, a.s.. U suri Hud Uzvišeni Allah kaže:

Ti budi ustrajan na Pravom putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite. (Sura Hud, 112.)

Na drugom mjestu Uzvišeni naređuje Poslaniku: Zato ti pozivaj i budi ustrajan (na pravom putu), onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, (Eš-Šura, 15)

Allahov Poslanik je bio na pravom putu i bio je ustrajan u tome, a vidimo da Allah, i pored te činjenice, na dva mjesta u Kur'anu naređuje Poslaniku ustrajnost na pravom putu, i upozorava ga na dvije stvari koje nikako ne bi smio činiti a to su obijesnost (oholost) i slijeđenje prohtjeva ljudi. To znači da su te dvje stavri najčešći razlog zbog kojeg ljudi nisu ustrajni na pravom putu, ili drugim riječima zbog kojih ljudi skreću sa pravog puta. A slijeđenje prohtjeva drugih ljudi se opet svodi na lični interes jer onaj ko slijedi prohtjeve drugih ljudi čini to zbog sebe s obzirom da očekuje od njih neku materijalnu ili nematerijalnnu korist. Pa ako je u pitanju npr. naredba da se bude pravedno ali mi nakeda i zaobiđemo pravdu da bi izašli u susret nekim ljudima, mi u suštini očekujemo od njih neku uslugu zato što smo zbog njih bili nepravdeni.

Naredba da se bude ustrajan na Pravom putu je teška jer to zahtjeva prije svega  borbu sa samim sobom, svojim nefsom koji voli slijeđenje strasti i prohtejav, zatim borba sa sredinom koja također nije naklonjena slijeđenju pravog puta nego naprotiv ide su suprotnom pravcu, Osim toga ta borba opet treba da bude do smrti, a ne samo određeni dio vremena, zato je ova naredba veoma teška. Nije ni čudo da se od Poslanika prenosi hadis u kojem je on rekao: „Osijedili su me sura Hud i njene sestre (njoj slične).“  U komentarima tog hadisa se navodi da je to zbog toga što se upravo u suri Hud nalazi ovaj ajet u kojem se Allahovom Poslaniku naređuje ustrajnost na Pravom putu.

Ali zbog izrazite poteškoće nagrada za ustrajnost na Pravom putu je posebna, a to je da su  meleki zaštitinici tim ljudima na ovom i na budućem svijetu, Allah ih je zaštitio straha na Sudnejm danu i obradovao ih je džennetom.

Ključna faza na putu Istikameta tj. ustrajnosti jeste istikamet ili ustrajnost SRCA jer je srce gospodar ostalih organa, a da bi srce bilo ustrajno na pravom putu prije njega mora jezik biti ispravan jer je jezik taj na kojem se očituje Zikr (sjećanje na Allaha) ili besposlica i zlo. Ako se sa jezika čuje besposlica, laž, psovka i zlo onda će i srce takvo biti, a zatim ći i ostali organi biti isti. O oovj uzročno posljedičnoj vezi govori nam hadis kojeg bilježi Ahmed od Enesa da je  Allahov Poslanik, s.a.v..s, rekao:

“Neće biti ustrajno čovjekove vjerovanje sve dok mu srce ne bude ustrajno, a srce neće biti ustrajno dok mu jezik ne bude ustrajan.”

S obzirom da smo mi ljudi koji ipak imamo i trenutke svojih slabosti, nemara i griješenja, pa kada se i to nam desi ne trebamo gubiti nadu da smo izgubili šansu da budemo od onih ustrajnih jer nam Uzvišeni Allah u suri Fussilet poručuje:

Vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu ustrajno klanjate i od Njega oprosta tražite!
Molimo Allaha da nam istinu pokaže istinoom i da budemo njeni sljedbenici.

(Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  10.04.2015.)

KOMENTARIŠI ČLANAK: