HUTBA: ČUVAJMO BRAK
„… Moguće je da je baš u onome prema čemu odbojnost osjećate Allah veliko dobro dao.“
Hvala i zahvala neka su Allahu Uzvišenom, Onome koji srca vjernika spaja, Koji je izvor ljubavi, samilosti i oprosta.
Salavati i selami neka su najodabranijem od ljudskog roda, Allahovom miljeniku i pečatu vjerovjesništva Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima.
Brak je čvrsta veza kojom je Allah, dž.š., spojio čovjeka i ženu. Stupanjem u brak čovjek i žena postaju par, par koji podrazumjeva da tuga i radost jednoga postaje tuga i radost drugoga. Čvrstinu bračne veze Kur'an opisuje veoma lijepim i živopisnim jezikom: „… one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća…“ (El-Bekare, 187.)
Ovo je iskaz koji nadahnjuje i koji znači da su supružnici jedno drugom zaštita, pokrivka, pomoć, podrška i ukras.
Kako bi ova čvrsta veza opstala i kako bi polučila da iz nje, kao osnovne ćelije svakog društva, se razvije zdravo društvo, neophodno je da bračni drugovi jedno drugo uvažavaju, štite i budu podrška. Također, jedna od osobina na kojoj supružnici moraju raditi jeste sabur, strpljenje. Vjernik i vjernica, kao i svaki čovjek je osoba koja ima i pozitivne i negativne strane. Niko od nas nije savršen. Ovo je dobro imati na umu posebno kada se kod osoba javi odbojnost prema određenim stvarima kod supružnika.
Poslanik, a.s., je rekao: „Neka vjernik ne izbjegava vjernicu. Ako mu se nešto kod nje ne svidi, ima nešto drugo što će mu se svidjeti.“ (Muslim)
A Uzvišeni poručuje: „… S njima lijepo živite. A ako prema njima odbojnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odbojnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa; 19.)
Različita mišljenja, nesuglasice pa i svađe su dio dunjalučkog života. One su kušnja i test kojeg dobija svaki bračni par. Vjernik i vjernica treba toga da budu svjesni i da nastoje da ih dogovorom i lijepim postupcima riješe. U ovakvim situacijama, tvrdoglavost i ponos su dva najveća neprijatelja. Ako se njima doda i nestrpljenje. Onda su problemi neminovni.
Međutim, moramo da znamo, da kao vjernici nemamo pravo pokleknuvši pred ovim stvarima donositi ishitrene odluke. Ukoliko dođe do problema u braku, vjernik i vjernica znaju da se ne može tek tako napustiti svoje gnijezdo. Nakon što se lijepom riječju odnosi ne poprave, onda kako to kaže Uzvišeni Allah, „…u postelji se razdvojite...“ Razdvajanje u postelji ne znači napuštanje, bježanje od kuće. Već znači zajednički život u kojem će se pokušati kroz uskraćivanje spolnog odnosa, dati do znanja i čovjeku i ženi koliko jedno drugom znače.
Ako ni ovo ne uspije onda će se iz njegove i njene porodice uzeti po jedan član. Uzvišeni Allah ove članove naziva pomiriteljima. Dakle, treba da se odrede dvije osobe koje će svojom mudrošću, znanjem i umijećem pokušati da poremećene bračne odnose poprave. Porodice, i čovjeka i žene, rodbina i prijatelji bi trebalo da rade na tome da ne dođe do razvoda braka.
Nažalost, kod nas upravo oni, vrlo često doprinesu da bračna veza pukne. Vrlo često, porodice se stavljaju po svaku cijenu na stranu onog koji je iz njihove porodice.
Do poremećnih odnosa u braku, najčešće, nije došlo preko noći. Često je to duži vremenski period „problemčića“ koji su se zataškavali, gutali, o kojima se nije razgovaralo i koji se nisu rješvali na vrijeme. Onda u jednom momentu, dođe i ona kap koja prelije čašu.
Tu čašu problema nije punila samo jedna strana, i jedna osoba. Vrlo često su tu učestvovali ne samo bračni par već i njihova rodbina, prijatelji… Zato je kod pomirenja bračnih drugova bitno da se na stavljamo ni na jednu stranu, već da budemo na strani njihovog braka, očuvanja te veze. Čak, kako bi se brak sačuvao Poslanik, a.s., je dozvolio da se upotrijebi i varka.
Ako ništa od ovog ne uspije, tek onda je dozvoljen razvod. Razvod bez nužde koja to nameće i bez pokušaja da se situacija popravi je zabranjen i po islamu nedopustiv.
Muslimanu nije dopušteno da se tek tako razvodi. Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Allah, dž.š., ne voli one koji se često žene i žene koje se često udaju.“ (Et-Taberani)
Abdullah ibn Abbas je rekao: Razvod je moguć samo ako ima svoju svrhu.
Ako i pored svih nastojanja se brak ne uspije sačuvati, onda vjernik i vjernica trebaju da znaju da su, bez obzira na sve probleme i nesuglasice koje su se između njih desile u braku, oni brat i sestra po vjeri.
Poslanik, a.s., kaže: „Ne nanosite štetu ni sebi ni drugima“ (Ibn Madže)
Stoga, vjernik i vjernica neće jedno drugom zbog razvoda postati neprijatelji, niti će jedno drugom zagorčavati život. Ako mogu, bilo bi lijepo da jedno drugom halale. Poslanik, a.s., je rekao: „Allah čovjeku koji oprašta drugima samo ugled povećava.“ (Muslim)
DŽEMAT STARI ILIJAŠ; 21.02.2020.
HATIB: Amel-ef. Muminović
