NAJMLAĐI BH. HAFIZ: PLANIRAM UPISATI MEDRESU
U nedjelju, 13. septembra, 2015. godine u Ilijašu je proučena hafiska dova Abdurahmanu Tabakoviću, učeniku 5 razreda osnovne škole.
U dvorištu džamije u Novom Ilijašu prije podne namaza u nedjelju 13. septembra, ove godine zatekli smo već ekipe novinara i mladog hafiza Abdurahmana Tabakovića koji je sa svojim ocem Hamzalijom i muhaffizom Omer-ef. Zulićem odgovarao na pitanja zainteresiranih novinara.
Naravno, svakome je zanimljiva činjenica da je hafiz Abdurahman naučio napamet cijeli Kur'an i postao hafiz u desetoj godini života. Radosna uzbuđenost, ali i dječija stidljivost mladog hafiza ostavlja svakog bez riječi. “Ja sam Tabaković Abdurahman. Pet razred sam Osnovne škole “Hašim Spahić” u Ilijašu. Odličan sam učenik,” kaže hafiz Abdurahman na početku razgovora za Preporod.
Na naše pitanje otkud ideja da uči hifz i da li mu je bilo teško, odgovara kratko i uz osmjeh: “Pa, onako! I jest i nije. Naporno jeste! Hifz sam odlučio učiti radi Allaha,” vrlo rezolutno odgovara, dodajući da u ovom džematu pohađa i mekteb pred imamom Šerif-ef. Ćatićem.
Upitali smo hafiza šta su njegovi planovi kada završi osnovnu školu, koju će srednju školu upisati: “Imam planove: Medresa!” – kratko odgovara, ali nije siguran tačno u koju će se medresu upisati. “Znam da ću u medresu, ali za sad ne razmišljam koja će to biti. Vidjećemo kasnije.”
Mladi hafiz Abdurahman kaže kako svaki dan mora provesti oko sat vremena sa Kur'anom da bi ponavljao i očuvao naučeno. Inače, uči sam i ponavlja, a poslije ga, ako bude potrebno, preslušava otac. Hafiz se, naravno ne bavi samo Kur'anom.
Pored toga što je odličan učenik u školi, trenira karate i sada posjeduje plavi pojas. Na naš upit kakvu je podršku imao od porodice Abdurahman odgovara: “Veliku podršku sam imao od roditelja i sestara. Najviše se zahvaljujem svojim roditeljima, babi Hamzaliji i majci Sadiji.” I u svojoj školi, kaže nam Abdurahman, imao je razumijevanje od strane svoje dvije učiteljice koje su ga veoma pomogle tokom učenja hifza.
Također, veoma je zahvalan za trud i podršku koju je tokom učenja imao od muhaffiza Omer-ef. Zulića. “Za mene je ovaj dan nešto veliko. Osjećam se sretno, veselo i uzbuđeno!” – dodaje na kraju našeg razgovora i skakutajući odlazeći u džamiju nakon što je zaučio ezan za podne namaz.
