HUTBA: VJEROVANJE U SUDNJI DAN

Hvala i zahvala neka su Allahu Uzvišenom.

Salavat i selam neka je Allahovom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., čijem šefa'atu i društvu se nadamo.

U osnovne, temeljne komponente našeg vjerovanja ubraja se vjerovanje u Sudnji dan i njegove predznake. Uzvišeni Allah kaže: “Pitaju te o Smaku svijeta: ‘Kada će se dogoditi?’ Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao, a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno veče ili jedno jutro njezino ostali.” (En-Naziat; 42. – 46.)

Jedno od pitanja koje se od generacije do generacije, iz godine u godinu i iz dana u dan ponavlja jeste kada će nastupiti Sudnji dan. Prognozama o vremenu kada će se dogoditi Sudnji dan svjedočimo skoro svakodnevno. Ti lašci koji se prorocima, poslanicima i čim sve ne nazivaju su, upravo, jedan od predznaka Sudnjega dana. Međutim, na pitanje kada će se dogoditi Sudnji dan odgovor jedino zna Uzvišeni Allah. Iz ajeta sure En-Naziat možemo zaključiti da ono što je nama bitno jeste da je govor o Sudnjem danu opomena i da bez obzira na to koliko čovjek proveo vremena na dunjaluku, a za one umrle u kaburu, kada se on dogodi učiniće nam se da ssmo na dunjaluku ostali samo jedno veče ili jedno jutro.

Na osnovu hadisa Allahova Poslanika, a.s., kojeg bilježe oba sahiha, Buharija i Muslim, a koji se odnosi na posjetu jedne grupe beduina Poslaniku, a.s., koji su ga upitali kada će se desiti Sudnji dan možemo zaključiti da Sudnji dan nastupa za svakog čovjeka po njegovom preseljenju sa ovoga svijeta, odnosno po izlasku duše iz tijela. Ovo nazivamo mali kijamet (mali sudnji dan). Kao što nam je skriveno kada će doći smrtni čas, tako nam je skriveno i kada će nastupiti naše proživljenje (odnosno kada će nastupiti veliki Sudnji dan).

Ne poznavanje tačnog vremena smrti i proživljenja treba da kod nas pobudi stalnu spremnost na  njih, spremnost koja će podrazumjevati da radimo dobra djela, da budemo pokorni Gospodaru i da se klonimo svega što je loše i što predstavlja nepokornost Allahu Uzvišenom.

Nakon života u berzahu i boravka u kaburu, i nakon što dođe do proživljenja koje Uzvišenom Allahu ne predstavlja nikakvu teškoću, baš kao što Mu teškoću nije predstavljalo ni naše prvo stvaranje i dolazak na ovaj svijet, uslijedit će sakupljanje svih ljudi i izlaganje ljudskih djela pred Allahom dž.š. Tada, ni jedna tajna neće ostati skrivena. Međutim, radosna vijest je da će vjernicima njihovi grijesi biti predstavljeni kako bi se potvrdilo da su ih počinili, ali o njihovim grijesima se neće javno govoriti, već će ih Allah skriti i oprostiti im. Zastanimo malo na ovoj Allahovoj blagodati datoj nam iz Njegove Milosti velike. Vidjećemo svoje grijehe,  a biti obradovani da isti ne budu drugima objelodanjeni i da nam budu oprošteni. Sjeti se, brate dragi, ove Allahove blagodati kada kod svog brata, kada kod drugog čovjeka vidiš grijeh, vidiš sramotu.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, a.s., kaže: “Ko otkloni mu’minu (vjerniku) teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.”  (Muslim)

Nakon polaganja računa koje će za vjernika kao što smo vidjeli biti lahko, a za nevjernika teško, mukotrpno i ponižavajuće  ljudi će biti upućeni ka sirat-ćupriji.

Sirta-ćuprija je most postavljen iznad Džehennema. Ljudi će na njega doći sa svojim djelima. Neki će se spasiti i preći ga netaknuti, drugi će ga preći izgrebani, a treći će biti oboreni u džehennemsku vatru.

Nakon prelaska preko sirat-ćuprije, među stanovnicima Dženneta slijedi izmirivanje računa zbog nepravdi koje su na dunjaluku nanijeli jedni drugima.

Dakle, niko neće ući u Džennet iako je prešao preko sirat-ćuprije dok međusobne hakkove ne riješimo. Nažalost, možemo čuti među nama riječi: neću mu nikada halaliti, ja sam sa njim završio; ali, dragi brate, znaj da takvim stavom sebe zaustavljaš pred Džennetom. Valja ti rješvati ono što je već prošlo i zašto ćeš se uvjeriti da nema nikakvu vrijednost. Zato, olakšajmo sebi, jedni drugima prijeđimo preko uvreda, preko loših postupaka pa da nakon prelaska sirat-ćuprije budemo od onih koji neće stajati pred Džennetom, gledajući tu ljepotu, a da zbog međusobnih dunjalučkih zamjerki ostanemo uskraćeni džennetskim užicima.

Molimo Allaha, Milostivog, Samilosnog da vjerovanje u Sudnji dan nas motivira da budemo Allahu pokorni, da nas odvrati od činjenja grijeha i nepokornosti, da nam pomogne da ustrajemo na Pravom putu, da budemo skromni u pogledu dunjaluka i njegovih ukrasa, da se trudimo ostvariti ahiretske nagrade i da na svim ovosvjetskim nedaćama i nevoljama budemo strpljivi. Amin!

 

Egipatska džamija Stari Ilijaš; 15.02.2019. godine

Hutbu održao: Amel ef. Muminović