HUTBA: POKAJANJE JE ŠANSA!

Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, osim Njega drugog Boga nema. Zahvalu Mu upućujemo na blagodatima kojima nas obasipa, na blagodati vjere posebno. Salavati i selami neka su Allahovom, dž.š., poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima.

U djelu Ihja Ulumuddin, bilježi se da je jedna žena stradala u epidemiji kuge. Poslije toga, njen otac vidio ju je u snu i upitao: Kćeri moja! Reci mi nešto o ahiretu! Kazala je: “Oče moj, došli smo do stanja kada sve znamo, a nismo u stanju ništa uraditi, a vi ste u stanju raditi, ali ništa ne znate. Tako mi Allaha, to što sam jednom ili dva puta kazala subhanellah, ili klanjala jedan ili dva rekata dok sam se kratko odmarala od posla, to mi je draže od dunjaluka i svega što je na njemu.”

Prošlog petka smo se, braćo draga, podsjetili na važnost i vrijednost vremena koje nam je dato. Kad čovjek umre, onda vidi istinu, ali nije u mogućnosti više ništa da za sebe uradi; mi koji živimo istinu, ali je još nismo vidjeli imamo šansu da za sebe još uvijek uradimo nešto.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da je Allah dž.š., rekao: “O čovječe! Vatru sam stvorio za svakog nevjernika, svakog ogovaratelja, svakog neposlušnika roditeljima, svakog licemjera, svakog onoga koji ne daje zekat, svakog bludnika, svakog onoga koji uzima kamatu, svakog alkoholičara, svakog uzurpatora jetimskog imetka, svakog trgovca prevaranta, svaku narikaču i svakog onoga koji komšiju uznemirava.”

“Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju, i rade dobro, takvima će Allah zla djela njihova u dobra promijeniti, a Allah grijehe prašta i samilostan je”. (Furkan 70.)

Braćo draga, veliko dobro ti i ja sebi možemo već sada uraditi. Imam li grijeha, imam, imaš li grijeha, imaš!

Sve te grijehe koje imaš, koje nosiš na sebi i koji te tište, kojih bi volio da ne bude na tvojim plećima kad se sretneš sa svojim Stvoriteljem jednim činom, jednim postupkom možeš preokrenuti umjesto štete po tebe, da budu u tvoju korist.

Taj postupak se zove tevba. Tevba je da priznaš svome Gospodaru grijeh i da se istog prođeš, a Gospodar će taj grijeh da ti oprosti, i ne samo to, da ti to zlo promijeni u dobro. Ovu Božiju dobrotu i priliku koju nam daje ne smijemo propusti.

Velika je ovo šansa za onoga koji u ovom momentu ne razmišlja na način: ma polahko, imam ja još vremena; neće biti kasno ni sutra, dok porodicu zasnujem, dok se zaposlim, dok ramazan dođe. Vidiš radim, ne možeš ti raditi s ljudima a da ne griješiš, pa čekaj dok penzija dođe tad ću se ja posvetiti vjeri, pa neće ni tad biti kasno za tevbu.

Svi ovi izgovori i opravdanja nisu ništa drugo do šejtanove zamke da te što duže drže daleko od Božije ljubavi, jer Uzvišeni je rekao: “Allah zaista voli one koji se često kaju…” (El-Bekare; 222.)

Da, griješniče, Allah te voli sve dok ga moliš za oprost i dok se boriš sa svojim grijehom da ga ostaviš.

Ibn Ujejna pripovijeda: „Vidio sam u snu svoga brata (koji je umro), pa sam ga upitao: “O moj brate, šta je Allah, dž.š., uradio s tobom?, a on mi je odgovorio: Za svaki grijeh za koji sam tražio oprosta, On mi je oprostio, a za ono za šta nisam tražio oprosta, nije mi ni oprostio.”

Draga braćo, ne dozvolimo sebi luksuz da grijeh počinimo a da tevbu za njega ne učinimo, da poslije njega dobro djelo ne uradimo. Priznajmo naše grijehe svome Gospodaru i pokajmo se za njih dok još imamo priliku i okrenimo ih u svoju korist.

Molimo Allaha, Milostivog, Samilosnog, onoga Koji grijehe prašta, da nam se smiluje na dunjaluku, da prema nama bude Samilostan na ahiretu i da nam na Danu suda grijehe oprosti. Amin!

Hutbu održao: Amel ef. Muminović / Stari Ilijaš; 12.01.2018. godine