HUTBA: ZNAČAJ ZNANJA I ŽRTVOVANJA NA BOŽIJEM PUTU
Ovo je vrijeme kada počinje nova školska godina i kada šaljemo našu djecu u škole i na fakultete. Ovo je ujedno hidžretski mjesec u kojem naše hadžije odlaze na hadž da obave petu islamsku dužnost. Svi se mi trudimo da našoj djeci obezbjedimo dobro školovanje, posao, auto, kuću i druge ovodunjalučke potrebe, i to nije zabranjeno, ali ne smijemo zaboraviti i našu obavezu da ih poučimo temeljima vjere jer ćemo za to biti pitani.
To što ćemo im obezbjediti dobro školovanje i druge ovodunjalučke potrebe nije garant njihovog uspjeha i sreće, jer koliko ima ljudi koji nemaju visoke škole, ali dobro su organizovali svoj ovodunjalučki život i možemo za njih reći da su uspješni, a isto tako ima ljudi koji imaju diplome i škole, ali nemaju uspjeha i sreće u životu. Veoma bitan faktor za čovjekov uspjeh na ovom ali i drugom svijetu jeste njegov odgoj za kojeg su najviše zaduženi njegovi roditelji.
Često se divimo maloj djeci kako su inteligentna i kako brzo pamte i kako se snalaze. Trebamo se zapitati da li koristimo tu njihovu nadarenost i inteligenciju da ih poučimo temeljima vjere i lijepom ponašanju ili se smijemo kada psuju, lažu i govore ružne riječi i na taj način ih indirektno bodrimo da to ponavljaju i usvajaju.
Nemojmo zaboraviti da nas naša vjera uči da novorođenčetu prvo što trebamo uraditi jeste da mu proučimo ezan na desno i ikamet na lijevo uho. Smisao tog propisa je da prve riječi koje dijete čuje trebaju biti riječi zikra i spominjanja Allaha. I od tada se polahko počinje sa usvajanjem islamskog ponašanja i učenja. Naravno shodno uzrastu djeteta.
Ako pogledamo praksu najboljeg učitelja, Muhameda, a.s., vidjet ćemo da je on poučavao ne samo odrasle nego i djecu. Počinjao je od svojih najbližih, ali i ostale je poučavao. Hasan ibn Alij, r.a. (unuk Allahova Poslanika, s.a.v.s.) kaže: “Poučio me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječi koje da učim na vitr namazu: “Allahume ehdini fi men hedejt…..do kraja dove” (Ebu Davud) Koliko je imao Hasan godina kada ga je Allahov Poslanik ovome poučio? Ovdje se ne spominje, ali znamo da nije imao više od sedam godina kada je Allahov Posalnik, s.a.v.s., umro, što znači da ga je to naučio kada je možda imao 5-6 godina. Zatim poučio ga je da uči dovu na vitr namazu, a znamo da se vitr klanja noću. Dakle, dječak sa 5-6 godina klanja vitr namaz noću i moli Allaha da ga uputi, da ga zaštiti, da mu blagoslovi ono što mu je podario i da ga zaštiti od zle odredbe.
Naravno, on to kao dječak nije mogao shvatiti, ali ga je Poslanik tome poučio u djetinjstvu kako bi to zapamtio i kako bi mu se urezalo u njegovo pamćenje i stekao naviku da klanja i uči dovu, a tek kasnije će to potpuno shvatiti. U narodu se kaže: Ono što se nauči u mladosti to je kao u kamen uklesano, a ono što se uči u starosti to je kao pisanje po pijesku (tj. lahko se izbriše). Džundub ibn Abdullah, r.a., kaže: “Bili smo djeca za vrijeme Allahova Poslanika i naučili smo iman (vjerovanje) prije nego što smo naučili Kur'an, a zatim smo naučili Kur'an i naše vjerovanje se povećalo.” (Ibn Madže)
Još jedno neobično predanje prenosi Ebu Seid ibn El-Mualla, r.a., koji kaže: “Klanjao sam u džamiji pa me je pozvao Allahov Poslanik i rekao: “Poučit ću te najznačajnijoj suri u Kur'anu, prije nego izađeš iz džamije.” Zatim me je uzeo za ruku, pa kada je pošao da izađe iz džamije upitao sam ga: “Zar mi nisi rekao da ćeš me poučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu?” Rekao je: “El-hamdu lillahi rabbil alemin. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Čani Kur'an koji mi je dat.” (Buhari)
Razmislimo o Poslanikov odnosu prema ovom ashbau koji je tada bio dječak, jer kada je Poslanik umro on je imao samo devet godina. Poslanik posvećuje pažnju i njemu kako dječaku, poziva ga, vodi ga za ruku, lično ga poučava i ukazuje na značaj sure. Sve to radi sa dječakom koji je tada imao 7-8 godina, a možda i manje.
Ovih dana smo bili svjedoci da djeca i omladina sa ovih naših prostora potvrđuju svoju inteligentnsoti i nadarensot i na svjetskom nivou. Naravno sve nas su njihovi uspjesi obradovali, ali ono što trebamo također biti svjesni je da iza tih uspjeha stoji naporan i dugotrajan rad i odricanje od mnogih besposlica. Jedan od velikih uspjeha koji nažalost nije medijski dovoljno propraćen jeste i uspjeh našeg mladog sugrađanina Abdurahmana Tabakovića, desetogodišnjeg dječaka koji je u ponedjeljak, 24.8. ove godine postao hafiz Kur'ana časnog. Njegovom uspjehu treba svi da se radujemo jer je nakon dužeg vremena i Ilijaš dobio svog hafiza. Ne samo to, on je ujedno i najmalđi hafiz Kur'ana u BiH. U posljednjih 150 godina, koliko imamo evidenciju o hafizima, Bosna nije zapamtila mlađeg hafiza.
Na ovaj način odajemo priznanje njemu i njegovoj porodici koji su sigurno uložili puno truda da bi postigli ovaj uspjeh. Svi mi znamo kroz svoje lično iskustvo ili iskustvo naše djece koliko je teško naučiti jednu dužu suru ili neku dovu kao što je kunut dova, a možemo onda zamisliti koliko truda i odricanja je potrebno da se postane hafiz. Ovo je ujedno dobra vijest i za sve nas jer činjenica da sada imamo hafiza puno više nego što smo ih imali prije rata. To pokazuje da naša svijest o vjeri i identitu ide uzlaznom putanjom.
Još jedan pokazatelj je ohrabrujući, a to je da ove godine iz našeg džemata hvala Allahu ide sedam osoba na hadž. Oni će imati priliku da upotpune svoje vjerovanje izvršavanjem petog islamskog šarta, te da steknu Allahovu milost i oprost svih grijeha. Molimo Allaha da im olakša obavljanje obreda i ukabuli njihove ibadete i dove, da se u svojim dovama sjete svojih bližnjih, ali i komšija i prijatelja.
Naravno, i oni koji ove godine ne obavljaju hadž, a to je većina muslimana, imaju priliku da zasluže Allahovu milost i nagradu. Uzvišeni Allah nas u Kur'anu obavještava da meleki mole za sve vjernike riječima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!” (Sura Mu'min, 7.)
Allahova milost obuhvata sve nas, bez obzira gdje bili, a na nama je da svojim trudom i zalaganjem zaslužimo Allahovu milost i nagradu. Uzvišeni Allahu u suri Et-Tevbe kaže: I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”
Allah neće dopustiti da bilo čiji trud propadne, naprotiv što namjera kod nas bude iskrenija Allah će dati da se taj naš trud bolje vidi i nagrada će biti višestruka. Sjetimo se truda Hadžere, supruge Ibrahima, a.s., i majke Ismaila, a.s. Kada je Ibrahim ostavlja u pustinji sa malim djetetom, ona ga doziva i pita: “Zar ćeš nas ostaviti ovdje u pustinji.” On joj ništa ne odgovara. Nekoliko puta ga je pitala isto pitanje, a on joj ništa nije odgovorio, i onda ga ona pita: “Je li to Allah naredio?” Kada joj je potvrdno odgovorio ona onda konstatuje: “Ako je tako onda nećemo biti izgubljeni.” Međutim, nakon što Ibrahim, a.s., odlazi i kada joj je ponestalo hrane i pića ona ustaje i traži izlaz. Penje se na brdo Safa, a zatim ide na drugo brdo Merva, i tako trči sa jednog na drugo tragajući za rješenjem tj. ljudima ili vodom. Iako je znala da je to Allah odredio, iako je bila supruga Božijeg Poslanika, ona nije sjedila skršetnih ruku i čekala da joj dođe izlaz iz situacije, nego naprotiv, ona se trudi i traži izlaz.
Još jedan divan primjer potrebe ulaganja truda imamo kod druge odabrane žene, a to je Merjem, majka Isaa, a.s. Kad su joj došle porođajne muke i kada se skrasila pored stabla palme, Uzvišeni Allah joj objavljuje: “Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe.” (Merjem, 25.)
Naređeno joj je da potrese palmino stablo iako ona u takvom stanju ne može značajnije potresti palmu koja je visoka i jaka, ali ovim se poručuje vjernicima da uvijek trebaju ulagati trud pa čak i onda kada na prvi pogled ulaganje truda izgleda besmisleno i beskorisno. Tek nakon uloženog truda očekuj plodove.
Zato draga i poštovana braćo, pozivam vas da svoju djecu upišete u mekteb i da zajedničkim trudom radimo na njihov odgoju i vjerskom obrazovanju, s čvrstim ubjeđenjem da naš trud neće biti uzaludan.
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš, 28.08.2015. godine
