Opširnije "/>

HUTBA: ZAR SE NE ISPLATI?

0

Hvala i zahvala neka su Allahu Uzvišenom onom koji u Časnom Kur'anu objavljuje:

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;

Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru  

da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni? (Sura Ja-sin; 33., 34. i 35.)

U Šihabu je zabilježen hadis koji glasi: „Tražiti zaradu i opskrbu na dopušten način je jedna vrsta džihada, svete borbe koja spada u najbolja djela.“

Jednom prilikom hazreti Omer idući u Medinu susrete odrpanog čovjeka opuštenih ruku, koji stajaše i bezvoljno gledaše u prazno. Bijaše zdrav, a nije htio raditi i sebi priskrbiti hljeb. Omer, r.a., udari ga kandžijom po leđima i reče: „Ne predstavljaj našu vjeru u liku mrtvaca, Bog te umrtvio.“

Veoma je interesanta hikaja o dvojici ljudi iz islamske prošlosti. Naime, pobožnjak po imenu Šekik el-Belhi jednom prilikom je krenuo na dug put s ciljem trgovine i zarade.

Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom ibn Edhemom i kazao mu kako će na tom putu dugo ostati. Međutim, nakon samo nekoliko dana on se vratio.

Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim ibn Edhem je začuđeno upitao: ”Zašto si se tako brzo vratio?”

Šekik mu odgovori:

”Na putu sam vidio nešto veoma čudno pa sam odlučio da odustanem od putovanja.”

Kada ga Ibrahim upita šta je to vidio, on poče svoju priču:

”Putujući, umorio sam se, pa sam odlučio da se odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primjetio jednu slijepu i obogaljenu pticu, pa sam u sebi rekao: – Kako ova ptica živi na na ovom zabačenom mjestu, a niti vidi niti se kreće? Nije prošlo puno vremena a doletjela je jedna druga ptica noseći onoj prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam:

– Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu, opskrbiti će i mene! I onda sam odustao od puta i vratio se.”

Kada je saslušao njegove riječi, Ibrahim ibn Edhem mu kaza:

”Baš si čudan. Zašto si prihvatio da budeš slijepa i obogaljena ptica koja živi od tuđe pomoći!? Zašto nisi htio da budeš ona druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepe i nemoćne!?’

Ovih dana smo u prilici da gledamo mnogobrojne voćke čije se grane slamaju od roda, rijetke su one voćke za koje možemo reći da su izdale.

Međutim, ono čega se trebamo plašti je da su mnogi od nas izdali. Izdali smo naše očeve, djedove i pradjedove koji su sadili i kalemili voćke te ih nama ostavili u amanet da o njima brinemo ali i da od njih korist imamo.

Često ćemo čuti ne isplati se! Zar se, dragi brate ne isplati svome djetetu otkinuti jabuku koja nije prskana otrovima u odnosu na kupiti jabuku koju ma koliko prali osjetićemo nekakvu slipavost dok je držimo u ruci!?

Zar se ne isplati za doručak na stol iznijeti pekmez ili džem kojeg smo od zdravih jabuka, krušaka, šljiva (…) napravili i u kojem nema raznoraznih aditiva u odnosu na kupljeni, onaj koji toliko u sebi ima hemije i otrova da se ni pokvariti ne može!?

Zar se ne isplati popiti čašu soka od voća iz svoga voćnjaka u odnosu na one prahove koje nam razmute u vodi i dobro zašećere, tako da koliko god ih pili samo ćemo žedniji biti!?

Dragi brate, budimo ona ptica koja će sebi, svojoj porodici ali i zajednici od pomoći biti i pri tom imajmo na umu riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ”Ko omrkne umoran od svoga rada, radeći pošteno i s halalom zarađujući, omrkao je s oproštenim grijesima.”

Molimo Allaha Uzvišenog da budemo od onih koji će živjeti od svoga rada, koji neće samo kukati i jadikovati te u drugima krivca tražiti. Amin

Hutbu održao: Amel ef. Muminović

Džamija Stari Ilijaš; 07.09.2018. godine

KOMENTARIŠI ČLANAK: