HUTBA: RASTAJEMO SE, DRAGI MJESEČE!

Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, osim Njega drugog Boga nema, Njemu se klanjamo, od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Salavati i selami neka su Allahovom, dž.š., poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, ashabima i svim sljedbenicima do Kijametskog dana.

Draga braćo, dunjaluk je život prolaznosti, život iskušenja i rastanaka. Ništa na njemu nije vječno, ni jedan susret na njemu niti ijedan sastanak neće proći a da do rastanka neće doći.

Danas je posljednja džuma u ramazanu 1438. Hidžretske godine, sutra sa akšam-namazom ćemo reći: elveda ja šehri ramazan, rastajemo se o ramazanu, rastajemo se mjeseče posta, rastajemo se mjeseče Kur'ana.

Rastanak sa dragim je donosi tugu, žal i pitanje: kada ćemo se ponovo sresti, hoćemo li se više ikada sresti!? Vjernici su danas tužni, tužni su jer znaju da blagoslovljeno vrijeme polahko ističe, da vrijeme posebne Allahove, dž.š, blizine protiče, da vrijeme šejtanove slobode uskoro ponovo stiže.

Vjernici su tužni jer znaju da će ih mnoga braća i sestre koji su s njima stajali u saffu na jaciji i teraviji, na sabahu, podne i ikindiji-namazu napustiti te zabavljeni dunjalukom i dunjalučkim brigama na ahiretske zaboraviti.

Vjernici su tužni jer znaju da su ukras svake džamije i svakog džemata džematlije, kojih nakon bajrama-namaza će biti sve manje. Znaju vjernici i vjernice da će i džamije biti tužne, zato je njihova tuga još veća.

Vjernici su danas tužni jer su svjesni da će na Sudnjem danu svjedočiti, svjedočiti protiv svoje braće i sestara koji su se oglušili o Božije zapovjedi. Teško im je da će njihova riječ, njihovo iskreno svjedočenje, a na Sudnjem danu drugačijeg neće biti, na štetu onih koji su sa njima u saffu bili biti.

Ipak braćo, kolika god naša tuga za ramazanom bila, bez obzira na rastanak sa ovim nama najdražim gostom, vjernik je i sretan, sretan je jer je ramazan iskoristio za svoje duhovno sazrijevanje, sretan je jer je sada bliži Svome Stvoritelju, sretan je jer je rasterećen za breme grijeha koje je nosio i koje Milošću našeg Stvoritelja evo za malo više od jednog dana neće nositi na svojim plećima.

Radujemo se bajramu, radujemo se melekima koji će već u prvom bajramskom danu obveseliti sve one koji su ramazan provodili u nadi u Allahov, dž.š., oprost, radujemo se muštuluku koji će nam donijeti, a to je da naših grijeha više nema.

To vam je, braćo draga, kao da ste uzimali na veresiju čitavu godinu u trgovini, i kada u nedjelju budete htjeli da platite, da dug izmirite, dobijete vijest: one stranice duga su istrgnute, oproštene. Veću radost od ove imaju smo vjernici koji se nadaju oprostu grijeha.

Nada u oprost grijeha kod vjernika znači da imaju novu šansu, da pišu nove stranice, ali stranice na kojima neće biti duga, stranice na koje će biti ponosni i stranice koje kada budu listali na Sudnjem danu će im ulijevati nadu da su od onih koji su uspjeli.

Braćo draga, želimo li biti od onih koji su uspjeli, ramazan nam je pokazao da uz malo više truda to možemo. Ništa jorgan nije lakši u ramazanu od onog mimo ramazana, pa ipak na sabah smo u ramazanu ustajali. Ništa poslovi u ramazanu nisu bili lakši i manje važni, pa ipak smo i pored svih obaveza imali vremena za džamiju, za Kur'an, za svoju porodicu, za svoj džemat.

Molimo Allaha, dž.š., da budemo od onih koji su opisani u riječima Milostivog: 

“Onima koji govore: naš Gospodar je Allah, pa na tome ustraju, dolaze meleki govoreći im: ne bojte se i ne žalostite se i radujte se džennetu koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete. Bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.” (Fussilet; 30.-32.) Amin!

Piše: Amel ef. Muminović / Stari Ilijaš, 23.06.2017. godine