HUTBA: STRPLJIVOST (SABUR)

“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Beqara, 153)

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š. Salavat i selam neka je na Njegovog miljenika Muhammeda a.s., čestitu porodicu, uzorite ashabe, i na sve mu’mine i mu’minke od mašrika do magriba.

Riječ sabur znači ukroćivanje svoga nefsa (ega), prisiljavajući ga na ono što mu se ne dopada, a sve zarad približavanja Uzvišenom Allahu dž.š. Sabur je izvorna osobina islamskog morala i smatra se polovinom imana. (Od Ibn Mesuda se prenosi mevkuf predaja koja glasi: Sabur je pola imana, a jekin je (čvrsto uvjerenje) pravo vjerovanje). Druga polovina imana, osim sabura jeste zahvala. A prirođena ljudska osobina jeste nestrpljivost, žurba, koja mnogo puta košta čovjeka tako što donese pogrešnu odluku ili pogriješi ili neprimjeti ono što bi trebao primjetiti.

Govoreći i opsiujući čovjeka, u Kur'anu se o insanu govori: “Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze svoje, zato me ne požurujte.” (El-Enbija, 37)

Čovjek je stalno u jednom od dva stanja: u blagodati koju mu Allah daruje ili u nedaći kojom ga On iskušava. Kada je čovjek u stanju blagodati obaveza mu je da zahvaljuje, dok je u nedaći obavezan da se strpi.

Kao odgovor na pitanje ko čita Allahove znakove, u Kur’anu stoji: “I Musaa smo poslali s dokazima Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan.” (Ibrahim, 5)

To znači da znakove čitaju strpljivi i zahvalni. A strpljiv i zahvalan je vjernik. Ako je strpljivost potrebna u svakom trenutku i u svakoj situaciji, onda je ona najpotrebnija u kriznim situacijama i nevoljama, kada se u grudima osjeća tjeskoba, kada volja slabi i kada šejtan čovjeka navodi da se koleba zbog mnogih stvari.

Alah dž.š. govori da je poslušnost njemu (birr): “Te oni koji su strpljivi u neimaštini i bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni, i oni su baš bogobojazni.” (El-Beqara, 177)

Sabur je za vrijeme rata i obaveza i nužnost (fard i darura). Kur’an postavlja sabur kao uvjet u slučaju posjedovanja snage. U suri El-Enfal Allah dž.š. kaže: “Ako vas bude stotinu strpljivih pobjediti ćete dvije stotine.” 

“A ti obraduj strpljive one kada ih kakva nevolja zadesi kažu: Mi smo doista Allahovi, i Njemu ćemo se doista, sigurno vratiti.” (El-Bekara, 155-156.)

Uzvišeni ovim ajetom želi pripremiti vjerničke duše na podnošenje teškoća i tereta koje nose i da se u tome potpomognu saburom kao moralnom osobinom. Vjernici su dužni da sebe privikavaju na spremnost da se suoče sa različitim vrstama iskušenja koja ih čekaju. Uzvišeni obveseljava strpljive koje nedaće ne mogu poraziti niti ih nesreće ne mogu uzdrmati, nego ih dočekaju sa saburom i predanošću njegovoj odredbi. Mi smo doista Allahovi znači: Mi smo Njegovo vlasništvo kojim On raspolaže kako hoće. A riječi: I Njemu ćemo, sigurno, se vratiti!, znače: mi ćemo kod Njega naći najbolju nagradu, a On strpljivima isplaćuje njihovu nagradu bez ikakog računa.

Arapi su u jednoj poslovici kazali: Hrabrost je biti strpljiv jedan sahat. Strpljivost znači ne donositi nepromišljene odluke tj. nerazumno djelovati u nesvakidašnjim situacijama koje čovjeka spopadnu kao što je: velika ljutnja, velika bol, težak izbor i drugo.

Na različiti načine u islamu se iskazuje sabur, tu pohvalnu vjerničku osobinu koju Allah dš.š. naređuje mu’minima.

Imamo sabur u iskušenjima (belajima) i u svemu drugom što može zadesiti čovjeka, kao što su ovosvjetske nedaće, siromaštvo, bolest, bol, patnja, gubljenje drage osobe i drugo. Ovakvu vrstu sabura podnosio je Ejjub a.s. koga Allah dž.š. spominje i hvali u Kur’anu, rekavši: “Mi smo zaista našli da je on strpljiv, divan je on rob bio i stalno se Allahu pokajnički obraćao.” (Sad, 44)

Sabur u ustezanju od neposluha tj. griješenja, prema uzvišenom Allahu dž.š. nekada se čovjek može naći pod utjecajem raznih “mamitelja” na grijeh koje mu još i šejtan zna uljepšati. Ali on pribjegne u okrilje sabura, izdigne se iznad toga i odbaci harame. Takav je bio sabur Jusuf a.s..

Kaže Uzvišeni: “Kojeg je zavodila i na grijeh zvala ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: Hodi! Allahu se utječem!”, uzviknu on, “Gospodar me moj lijepo pazi; a zulumćari neće nikada uspjeti.” (Juusf, 23) 

Jusuf a.s. je rekao: “Draža mi je tamnica od onoga na šta me one navraćuju.” Jusuf a.s. je prevladao iskušenje i strpio se da ne počini grijeh, pa je imao sretan ishod i da je postao ugledan i imućan u Egiptu.

Sabur u pokornosti uzvišenom Allahu, kao što Uzvišeni kaže svome Poslaniku: “On je gospodar nebesa i zemlje i onoga što je između njih, i zato samo njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan!” (Merjem, 65)

Takav je bio sabur Ismaila a.s., onog koji je bio određen za klanje. Njemu je njegov otac Ibrahim a.s., Allahov prijatelj rekao: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš: ”Oče moj”, reče, “onako kako ti se naređuje postupi, vidjet ćeš, ako Bog da, da ću strpljiv biti.” (Es-Saffat, 102) I tada mu je Allah dž.š. poslao kurban kao nagradu umjesto sina.

Sabur u podnošenju teškoća prilikom pozivanja u Allahovu vjeru te savlađivanje prepreka koje stoje na tom putu, koji je bio put svih poslanika. A Pečatu svih poslanika, Muhammedu a.s., Uzvišeni kaže: “A ti se strip kso što su se strpjeli odlučni poslanici I ne traži da im kazna što prije dođe.” (Ahkaf, 35)

Sabur u podnošenju teškoća u ratu i onoga što on sa sobom iziskuje, kao što je gubitak života i imovine, te podnošenje boli i nedaća. Osvrćući se na bitku na Uhudu, Uzvišeni kaže: “Zar mislite da ćete ući u Dženet, a da Allah ne zna od vas one koji se bore, i da ne zna za one koji su strpljivi.” (Alu Imran, 142)

Ali nije svako trpljenje strpljenje. Glad je trpljenje, a post je strpljenje. Strpljivost na osnovi vjere u ime Allaha dš.š. je najbolja osnova i temelj koji štiti vjernika. On je prava kvaliteta koja treba da krasi vjernika. Sabur ne znači trpiti nepravdu, ne suprostavljati se neprijatelju i tlačitelju. Sabur nekad znači i istikamet, ustrajnost. Strpljivošću i ustrajnošću musliman svaki dan potvrđuje svoju vjeru i pripadnost islamu i ona mu je nepohodna. Sabur znači podnositi sve one poteškoće i ovosvjetske  probleme na koje nailazimo i neodustajati od onih ciljeva kojim treba da težimo i koje nam naša lijepa vjera nalaže, a to su: Biti božiji rob sa kojim je On zadovoljan, uspostavljati pravdu i truditi se da dobrim djelima zaradimo Džennet.

Ono što još pomaže vjerniku da bude strpljiv jeste to da zna da su njegovi neprijatelji strpljivi u podupiranju svojih ciljeva koji su upereni protiv muslimana, pa čak i podnošenju loših posljedica i gubitaka do kojih neprijateljske neistine i ciljevi vode. Pa zašto onda sljedbenici islama ne bi bili strpljivi u podupiranju Istine i onog što Allah dž.š. njima naređuje?!

Molimo Allaha dž.š. da nas pomogne strpljenjem i da nas upiše među Svoje strpljive robove. Amin Ja rabbel-alemin!

Piše: Osman ef. Mehmedović / Stari Ilijaš,  14.08.2015. godine