OTKRIVANJEM SPOMEN PLOČE 48. ŠEHIDU BIOČE OBILJEŽENA 24. GODIŠNJICA STRADANJA

0

Kraj maja i početak juna vrijeme je obilježavanja brojnih tužnih godišnjica stradanja ilijaškog stanovništva u proteklom ratu. Prošle su 24 godine od stradanja mjesnog bošnjačkog stanovništva Gornje Bioče koje je početkom 1992. godine srpski agresor zarobio i zatvorio u prostorije osnovne škole, nakon čega je odvojio žene i djecu od muškaraca te ih odvodio u logore, kao što su željeznička stanica u Podlugovima i Planjina kuća u Semizovcu.

Mnogi od njih mučeni su a zatim ubijani u tim logorima, a najveći zločin izvršen je na brdu Žerovanj, gdje su mučena i likvidirana 23 Biočana, dok su ostali poginuli u živim štitovima, koje je koristio agresor ili kao pripadnici Armije RBiH. Program je počeo okupljanjem učesnika ispred Osnovne škole u Gornjoj Bioči i obilaskom spomen sobe šehidima Bioče, uslijedilo je polaganje cvijeća na Centralnom spomen obilježju kod škole u Gornjoj Bioči, formiranje marš kolone i polazak do Hajr česme u zaseoku Ključ gdje se pristupilo otvaranju Hajr česme u znak sjećanja na sve šehide Bioče.

Sadržajno bogati program je nastavljen maršem do prve spomen ploče u rejonu Selimovići, gdje je položeno cvijeće na spomen obilježje i proučena Fatiha šehidima. Centralna manifestacija ove godine održana je na platou Trešnica gdje je otkrivena spomen ploča podignuta u znak sjećanja na šehida Jusufa-Juku Baberovića, uz obraćanje sudionika dešavanja, predstavnika Organizacionog odbora, ratnih komandanata i zvaničnika.

Tužna sjećanja

Turobnih događaja iz maja 1992. godine prisjetio se bivši logoraš Sabahudin Šehić.

“Moje svjedočenje je emotivno, kad se sjetim 92. godine i nas 50 do 70 koje su Srbi proganjali po ovim šumama, granatirali nas, pucali  pamovima i patovima sa svih strana a mi nismo odgovarali jer smo znali koliko su bili moćniji i opremljeniji. Onoliko koliko smo bili naoružani odlučili smo da se odbranimo. U ovoj šumi, na ovoj koti imali smo sastanak kako da se odupremo neprijatelju. Jusuf Baberović rekao je da ide kući i onda se začuo rafal, otišao je sam i dočekao četnike. Tako je izgubio život, ovaj šehid čiju spomen ploču otkrivamo danas. Kada smo pokušali da se izvučemo dočekali su nas rafali i bježali smo i krili se tri dana po šumi ali morali smo se predati jer bismo svi poginuli. Tako smo završili u logorima i mnogi u masovnim grobnicama i za mnoge se ni danas ne zna i njihove kosti se ne mogu naći, preživjeli su proveli od 150 do čak 750 dana u logorima. Ovo posebno trebaju znati mladi kako nikada ne bi dozvolili da se ponovi 92.”,  prisjetio se vidno potreseni Šehić.

Predsjednik Organizacionog odbora Muhamed Handžić kazao je da Bioča nije zaboravila svog 48. šehida  Jusufa Juku Baberovića, čiju dobrotu i plemenitost nikada neće zaboraviti porodica, prijatelji i komšije koji su dali  doprinos za izgradnju spomen ploče ovom hrabrom gorštaku, te je pozvao porodicu da otkrije ploču.

“Ovo je brdo Trešnjice, koje su bile od strateške važnosti i put transporta naoružanja iz Srednje Bosne za Sarajevo, a transportovali su ga ljudi sa ovih prostora i pitanje je da li bi Sarajevo opstalo da nije bilo tih ljudi i transporta. Danas ovdje nema Sarajlija, ima komandanata i običnog svijeta,a političara danas ovdje nema. Oni koji su se borili po vrletima bjelosvjetskim danas nisu ovdje, sjede u foteljama i kradu naše pare. Nemaju sluha i razumijevanja, nije da nisu mogli nego neće da dođu. Mi smo trebali ovdje izgraditi memorijalni kompleks a ne ovako skromne spomenike, ali i bez njih dobro radimo”, kazao je Handžić.

Komandant 126. Ilijaške brigade Enes Durak kazao je da nije boraca sva bi Bosna bila Bioča ili Srebrenica.

“Dabogda imena na ovim prostorima dolazila u kontekstu napretka, nauke, biznisa a nikad u kontekstu ratnih zbivanja. Plan koji je napravila SANU je predviđao da narod koji BiH smatra svojom državom nestane,  da budemo pobijeni, transportovani ili posrbljeni. Pojavili su se neki svjesni ljudi koji su smatrali da taj plan ni po cijenu života ne može uspjeti. Ponosan sam što sam bio komandant tih Ilijašana. Možemo se ljutiti na političare, ali na jedinu nam državu ne možemo i ne smijemo”, poručio je Durak.

Obraćanje zvaničnika

Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić kazao je da je najljepši kalendarski period kada se proljeće budi i završava školska godina, u našem je gradu ispunjen tugom.

“Mi smo po nesreći našli se na teritoriji koju je neko označio kao prostor samo jednog naroda. Tu fiks ideju provodili su na najbrutalniji način kroz logore, žive štitove, zarobljavanja, mučenja i ubijanja. Oni su mogli zauzeti teritorij bez tolikih zločina, ali željeli su da se razvije mržnja i zločin i sa druge strane kako bi rekli da ovo nije agresija nego građanski rat, ali nisu u tome uspjeli jer je naš narod ostao dostojanstven i nije uzvratio. Bioča je primjer najveće svireposti, 48 šehida iz 45 domaćinstava i to moramo zapamtiti kroz izgradnju spomen obilježja, pisanje knjiga. Nažalost, Bioča je i onom sistemu bila zapostavljena, asfalt je išao samo do srpskih kuća i puno vremena poslije rata je zaboravljena. Kad smo počeli izgrađivati Bioču vidjeli smo svu ljepotu ovog kraja i dobrotu ovih ljudi, uspjeli smo stvoriti elementarne uslove. Treba nam nova emocija, nova energija, obrazovanje kako bi realizirali dug prema borcima i njihovoj djeci. Nije dovoljno samo donijeti zakone  o boračkim pravima, treba stvoriti ambijent koji će ovu zemlju učiniti ekonomski jakom da može ispuniti ta prava, jačanje cijelog društvenog sektora za bolje sutra budućih generacija”, kazao je načelnik Fazlič pohvalivši organizaciju i nepresušnu inspiraciju za nove ideje Organizacionog odbora.

Načelnica Općine Visoko Amra Babić kazala je da 48 nevino ubijenih stanovnika ovog malog mjesta zaslužuju poštovanje, sjećanje i dove, kao i njihove porodice, svi demobilisani borci i ratni vojni invalidi.

“Visoko je u toku rata primilo više od 15 000 raseljenih lica, to puno govori o suosjećanju iako smo i sami imali 52 kilometra ratne linije. Igubila sam muža u periodu agresije i razumijem vašu bol i želju da ne odustanete. Ovakvim događajima čuvamo sjećanja, ali nije sjećanje radi sjećanja nego radi nas samih da se zlo ovakvih razmjera nikad ne ponovi i hvala vam na ustrajnosti da sačuvate od zaborava sve nevine žrtve”, rekla je načelnica Babić.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaš Damir Filipović kazao je da bi puno više od njega koji nije učesnik rata jer je bio premlad mogli reći spomenici, usta koja ne govore, ali kada bi kojim slučajem ustali i vidjeli kuda smo otišli vratili bi se jer bi se uvjerili da ovo nije država i put za koji su se oni borili.

Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Muharem Fišo podsjetio je na stratešku važnost ove i drugih kota za odbranu Sarajeva i BiH.

“Oni koji nisu bili ovdje, nisu osjetili bol, patnju, tugu, brigu, zauzeli su fotelje, uzeli zakone i sredstva.Ko je taj koji može da ospori borcu ulazak u bilo koju instituciju?  Ko su ti ljudi koji na osnovu vjere i političkog opredjeljenja dijele borce?. Hajdemo biti ljudi i reći da su nas prevarili za certifikate i za privatizaciju firmi, pa je i danas 70 000 nezaposlenih u Sarajevu. Doći će vrijeme ljudi od inata i koji imaju petlju da kažu. Ova i sljedeća godina su godine vraćanja dostojanstva borcima, nemojte da nas zavađaju, pozivam borce da ne šute,  ne pozivam ih na borce, napravimo jedno udruženje veterana jer što je više udruženja to je za političare i više vlasti i para”, poručio je ministar Fišo.

Bivši komandant Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade Amir Kubura kazao da onaj koji se ne bude prisjećao prošlosti, neće imati budućnosti i učesnici rata moraju pisati historiju, te je podsjetio na važnost uvažavanja, poštovanja i zapošljavanja šehidskih porodica i demobilisanih boraca.

Prigodan program završen je čitanjem đačkih radova o herojstvu šehida, učenjem Ajetul kursije osmogodišnje djevojčice i dove, koju je proučio Sead ef. Brkić, nakon čega je uslijedilo polaganje cvijeća na Centralnom spomen-obilježju mnogobrojih delegacija i udruženja: Organizacionog odbora,  Općina Ilijaš i Visoko, Delegacije RVI Kantona Sarajevo i RVI Ilijaš, Sedme muslimanske brigade, Udruženja antifašista Ilidža, Udruženja  Zlatni ljiljani, Udruženje 126. Ilijaška brigada, Unije veterana i drugih.

Piše: Nermina Durić-Kahvedžić | radioilijas.ba

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: