MR. AHMED PURDIĆ: U SUSRET RAMAZANSKIM IBADETIMA
Uzvišeni Allah je neka mjesta i vremena posebno odlikovao i odabrao, a jedan vid njihove odabranosti jeste da je nagrada za dobra djela koja se urade u njima znatno veća od nagrade za ta ista djela ako se čine na drugom mjesto ili vremenu. Tako je Allah od mjesta odabrao i odlikovao Mekku i Harem u njoj, Poslanikovu džamiju i džamiju El-Aksa u Jerusalemu, a od vremena Allah je posebno odabrao prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta kao i čitav mjesec ramazan.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., spominjao je odlike i koristi (fadilete) ramazana da bi obradovao vjernike i podstakao ih na dobročinstvo u njemu. U jednom od hadisa Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada nastupi prva noć ramazana, povežu se šejtani i zli džinni, zatvore se sva vrata Džehennema, a otvore se sva vrata Dženneta. Tada glasnik poviče: ‘O ti koji želiš dobro, priđi, i o ti koji želiš zlo, prestani! Allah svake noći (neke Svoje robove) oslobađa od vatre.’” (Tirmizi i Ibn Madže) Riječima: “O ti koji želiš dobro, priđi”, poziva se svako onaj ko želi činiti dobro da pristupi njegovom izvršavanju, jer je nastupilo najbolje vrijeme za djelovanje, vrijeme u kojem se dijeli velika nagradu za uobičajena dobra djela.
Druga polovica mjeseca šabana, je pravo vrijeme za ozbiljne psiho-fizičke pripreme za nadolazeći ramazan. Svako od nas se unaprijed priprema i planira svoje aktivnosti u posebnim i dugo očekivanim događajima i prilikama kao što su godišnji odmori, razne proslave i obilježavanje godišnjica, tako isto, a i više bi se trebali pripremati za doček ove nesvakidašnje prilike. Blagoslovljeni mjesec ramazan je mjesec posta, Kur'ana, noćnog namaza, mukabele, iftara, udjeljivanja, i'tikafa i drugih dobrih djela, ali zbog ograničenosti prosotora govorit ćemo samo o najčešće praktikovanim, ne umanjujući značaj ostalih dobrih djela u njemu.
Post
Temeljni ibadet u mjesecu ramazanu jeste post i tokom mjeseca ramazana nema djela koje može biti ravno postu. Naravno, uz post se mogu činiti i druga dobra djela, ali post ništa ne može zamijeniti. Buharija bilježi od Ebu Hurejre, r.a, da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: “Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta, koji pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi!” Ovaj hadisi-kudsi nam govori da Allah samo post pripisuje sebi iako se i druga dobra djela kao što su namaz, sadaka i sl. čine radi Njega. Učenjaci kažu da je to zbog toga što se jedino kod posta očituje potpuna iskrenost.
Naime, sva ostala dobra djela su javna, uočljiva i ljudi ih vide, te ih neko može raditi radi ljudi, da bi ga pohvalili ili da bi dobio njihovu naklonost, a ne da ih čini radi Uzvišenog Allaha, međutim kod posta to nije tako. Post je tajna između čovjeka i njegova Stvoritelja, pa onaj ko se čitav dan susteže od konzumiranja hrane, pića i drugih užitaka koje kvare post, on je to činio doista, samo radi Allaha, s obzirom da je tokom dana mogao pronaći trenutak i nešto od toga konzumirati, a da ga ljudi ne vide. Dakle, zbog iskrenosti koju čovjek pokazuje tokom posta Allah taj ibadet pripisuje sebi.
Druga odlika posta nad ostalim dobrim djelima jeste da za post slijedi posebna nagrada. U predanju koje bilježe Buhari i Muslim Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: “Za svako dobro piše se deset takvih pa sve do sedam stotina puta više, izuzev posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem.”
Nagrada za post je posebna i neograničena, jer je suština posta sabur tj. suzdržavanje od jela, pića, ružnog govora i drugih loših postupaka. Veličina nagrade za post zavisi od količine uloženog sabura tokom posta, a nagrada za sabur nije ograničena. Uzvišeni Allah kaže: “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Zumer, 10.)
Treba znati da se tokom posta sabur ne pokazuje samo u sustezanju od hrane i pića nego svega lošeg. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidan govor, neka ne podiže svoj glas (ne viče), a ako ga neko od ljudi bude grdio ili ga bude napadao, neka kaže: “Ja sam postač!”” Iz ovih riječi vidimo drugu dimenziju posta, a to je da se postač suzdržava od svega što je ružno: ružnog govora, ružnog postupka, pa čak i raspravljana. Ova dimenzija posta je mnogima teža jer veliki dio postača ostavlja hranu i piće od zore do zalaska sunca, ali ne ostavljaju neke svoje ružne navike.
Zato se kaže da postoji više vrsta postača. Prva skupina su postači koji se suzdržavaju od konzumiranja hrane, pića, seksualnog nagon i drugih užitaka. Većina ljudi spada u ovu skupinu. Druga skupina su postači koji se suzdržavaju od ovog spomenutog, ali i od ružnog govora, zabranjenog pogleda i lošeg ponašanja. Kod njih svi organi poste: oči, uši, jezik, ruke, noge. Naravno da nagrada i korist od posta nije ista kod prve i druge vrste postača. Govoreći o postačima koji poste čitavim svojim tijelom i dušom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko isposti ramazan, sa čvrstim imanom (vjerom), nadajući se samo Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!” (Buhari). S druge strane upozoravajući prvu skupinu, tj. one koji se sustežu samo od jela i pića Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!” (Buhari). U ovom hadisu je dokaz da cilj propisivanja posta nije izgladnjivanje tijela, nego ono što proizlazi iz toga, a to je da oslabi strasti, ugasi srdžbu i ukroti dušu koja je sklona zlu, te da je pretvori u smirenu dušu.
Iako je post ibadet koji je usmjeren direktno prema Uzvišenom Allahu ipak i u njemu, kao i u svim drugim propisima islama, se vidi njegova socijalna uloga, i njegova intencija da uspostavlja bolje društvene odnose i jača veza među članovima zajednice. Ako se post svede samo na njegovu duhovnu komponentu i jačanje veze između roba i Rabba (čovjeka i Gospodara), a ne odrazi se na vezu čovjeka sa članovima njegova društva tada je korist od njega umanjena. O takvim postačima Allahov Poslanik kaže: “Koliko je postača koji od posta imaju samo glad i žeđ.”
Alija, r.a., je govorio: “Nije post u suzdržavanju od jela i pića, nego u suzdržavanju od laži, neistine i besposlice.” A Džabir ibn Abdullah, r.a., je rekao: “Kada postiš neka posti tvoj sluh, pogled i jezik od laži i grijeha. Neka se na tebi primjeti dostojanstvo i smirenost. I nemoj da ti dani kada postiš i ne postiš budu isti.”
Teravija
Uzvišeni Allah u suri Ez-Zarijat hvali vjernike zbog njihovog noćnog namaza, a i Allahov Poslanike, s.a.v.s., je ih je podsticao na noćni namaz. Ebu Umame r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Klanjajte noćni namaz, jer to je bio običaj pobožnih ljudi koji su živjeli prije vas, to vas približava vašem Gospodaru, čisti vas od ružnih postupaka i odvraća vas od grijeha.” (Tirmizi) Muslim bilježi da je Allahov Poslanik bio upitan o najboljoj nafili pa je rekao: “Najvrjedniji namaz, nakon farz-namaza, je noćni namaz.” U mjesecu ramazanu on ima posebnu formu kroz teravih namaz. Kod nas je, hvala Allahu, velika pažnja posvećena tom namazu, a ovom prilikom želim naglasiti značaj ostajanja u džematu do kraja namaza tj. da klanjamo za imamom dok on ne završi sa namazom.
Govoreći o ovom noćnom namazu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.” (Tirmizi) Stoga musliman ne bi trebao da bude nemaran prema ovom velikom dobru, već se treba potruditi da klanja cijelu teraviju sa ostalim muslimanima svake noći ramazana. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je upitan: “Je li bolje da čovjek klanja sa ostalim ljudima u ramazanu ili sam?” Rekao je: “Neka klanja sa ostalim ljudima i tako oživljava sunnet.” A rekao je i: “Bolje mu je da klanja sa imamom i teraviju i vitre.”
Učenje Kur'ana – mukabela
Kur'an je objavljen u mjesecu ramazanu i zato se mjesec ramazan zove i mjesec Kur'ana. Svi muslimani se u njemu intenzivnije posvete učenju Kur'ana. Allahov Poslanik je u tom mjesecu učio Kur'an pred melekom Džibrilom koji ga je na taj način preslušavao. Zato se i naša tradicija učenja mukabela temelji na činjenici da je povremeno potrebno učiti Kur'an pred nekim ko je bolji poznavalac i ko nas može preslušati i popraviti eventaulane greške.
Ibn Kesir komentarišući 29. i 30. ajet sure Fatir u kojima stoji: “Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.”, kaže da se to odnosi na učače Kur'ana i da će oni imati nagradu veću nego što su zaslužili te da će dobiti nagradu koju nisu ni očekivali.
Tirmizi bilježi od Ebu Seida, r.a., hadisi-kudsi da je Uzvišeni Allah rekao: “Koga Kur'an okupira od spominjanja Mene i traženja od Mene, Ja ću mu dati više nego što dajem onima koji me mole. A vrijednost Allahovih riječi u odnosu na druge riječi je kao vrijednost Allaha nad Njegovim stvorenjima.” Onaj ko bude zauzet učenjem Kur'ana pa ne bude imao vremena da moli Allaha i upućuje mu dovu za svoje potrebe i želje, Allah će mu dati više nego što daje onima koji Ga mole spominjući svoje potrebe i želje. Ovo je podsticaj učačima Kur'ana da ga što više uče, i da ne pomišljaju kako oni nisu uputili dovu Allahu te im On neće ispuniti njihove potrebe i želje. Naprotiv njihova stremljenja i želje će biti ispunjene zbog njihovog učenja Kur'ana.
Blagodat učenja Kur'ana se prije svega odnosi na onog ko ga uči, ali ona, također, obuhvata i onog ko sluša učenje Kur'na. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur'ana na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod njega.”
Nevevi, ukazujući da je učenje Kur'ana dozvoljeno u bilo kojem vremenu i da nema pokuđenog vremena za učenje Kur'ana, ipak spominje neke dijelove dana i noći koji su bolji od drugih. Tako je najbolje učenje Kur'ana tokom namaza, a izvan namaza najboje učenje je noću, i to drugi dio noći je bolji od njenog prvog dijela. Što se tiče učenja Kur'ana tokom dana najbolje je učenje poslije sabah namaza. Iz navedenih riječi se vidi posebna vrijednost sabahske mukabele.
O značaju učenja Kur'ana tokom ramazana govori i postupak Malik ibn Enes, pročelnika malikijskog mezheba, a koji je bio jedan od najpoznatijih učenjaka hadisa svog vremena. On je kada bi nastupio ramazan, napuštao izučavanje hadisa i druženje sa učenjacima, iako su i to odabrana dobra djela, a prihvatio bi se učenja Kur'ana iz mushafa.
Darežljivost i udjeljivanje u ramazanu
Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu.” (Buhari). Iz navede Ibn Abbasove, r.a., izjave vidimo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pored svoje opće poznate darežljivosti, uz ramazan postajao još darežljiviji i još više bi udjeljivao ljudima i pomagao ih. Bila je to direktna posljedice njegovog druženja sa melekom Džibrilom i činjenice da se dobra djela u ramazanu višestruko nagrađuju. Zato i ne čudi da je “najbolja sadaka je sadaka u ramazanu.” (Tirmizi).
Sadaka u ramazanu je posebno odlikovana i zbog toga što se ne taj način pomaže postač, a koji je ujedno čini i druge vrste ibadeta kao što je učenje Kur'ana, zikra i dove. Onaj ko ga pomaže u tome ima istu nagradu kao i on, a da njemu nagrada neće biti umanjena. Allahov Poslanik je rekao: “Ko priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i on (postač), a da postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” (Tirmizi i Ibn Madže)
Jedan od najboljih oblika udjeljivanja jeste nahraniti siromaha ili gladnoga. Nakon katastrofalnih poplava i mi u našem društvu imamo ljude kojima je hrana nasušna potreba, iako prije ovih poplava nisu bili siromašni. Osvrnimo se na njih i pomozimom ih, te na taj način priskrbimo sebi Allahovu milost. Sjetimo se Poslanikovih riječi da u Džennetu postoje odaje čija se vanjština vidi iz unutrašnjosti, a unutrašnjost izvana. Uzvišeni Allah ih je pripremio za one koji dobro govore, hrane druge, stalno poste i klanjaju dok drugi ljudi spavaju. (El-Hakim) Sva ova djela vjernik može činiti u ramazanu.
Mjesec ramazan je mjesec u kojem Allah svoje robove obasipa milošću, oprostom i oslobađanjem od vatre, i onaj ko pokaže svoju darežljivost i milost kroz pomaganje onima kojima je pomoć potrebna, je bliži Allahovoj milosti i oprostu kao što se kaže u hadisu: “Allah je milostiv prema onim svojim robovima koji su milostivi (prema drugima).” (Buhari)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas poživi u mjesecu ramazanu i olakša nam iskreno činjenje ibadeta u njemu.
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić
