HUTBA: PRVO POPRAVI SEBE, A ZATIM DRUGE!
Četiri su osnovne potrebe čovjeka, bilo kao pojedinca ili društevnog bića koje živi u zajednici, a to su: hrana (egzistencionalne potrebe), sigurnost, red (uređenost) i uspjeh. Sa ostvarivanjem ove četiri osnovne potrebe upotpunjavaju se tj. bolje se osjećaju ostale blagodati i prava u kojima uživamo.
Koliko su one značajne za čovjeka govori hadis u kojem Allahov Poslanik kaže: “Ko osvane zdravog tijela, siguran u svojoj porodici (domu) i ima hrane za čitav dan, tome kao da je svo dunjalučko bogastvo dato.” (Ibn Hibban)
Međutim, ponekad se ispred ovih blagodati ispriječe određene stvari koje sprječavaju njihovo postizanje pa se onda pojavljuju njihove suprotnosti: strah umjesto sigurnosti, glad umjesto opskrbe, nered umjesto reda i poraz umjesto uspjeha. Ljudi obično ne primjećuu glavni razlog koji se prepriječio između njih i ove četiri potrebe, nego svoju pažnju usmjeravaju ka perifernim, sekundarnim i manje važnim razlozima koje optužuju za ono što ih je zadesilo.
Šta je to što ljudi primjeću i misle da su im to glavne prepreke koje im onemogućavaju postizanje njihove četiri osnovne potrebe. Po mišljenju ljudi te prepreke su sljedeće:
Prvo, prirodne nesreće i nedaće koje pogađaju čovjeka kao pojedinca ili društvo. Kada je u pitanju pojedinac to su: tjeskoba i uznemirenost koju osjeća u sebi, zatim stres, slabost i nemoć. O tome Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Taha, 124)
Kada su u pitanju društva onda su to zemljotresi, poplave, vulkani.
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” – “Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi. (Ahkaf, 24)
Druga prepreka su nepravda vladara (vlasti) bilo da je ona nasilna i nepravdena pa ljude izlaže kažnjvanju i represalijama ili je vlast neodgovorna pa prokocka povjerenje naroda.
Treća prepreka je agresija nekog vanjskog neprijatelja koji okupira zemlju, opljačka imovinu i ovlada posjedima.
Ovo su uzroci koji dovode do toga da ljudi umejsto da uživaju u četiri blagodati, bivaju izloženi njihovim suprotnostima tj. strahu, bijedi (siromaštvu) neredu i porazima. Ovi uzroci su vidljivi i većina ljudi misli da su to istinski uzroci koji su ih doveli u takvo satnje, međutim Kur'an nas uči da postoji pravi, iskonski uzrok koji je osnova nevolje i povod kazne. A šta je to. Kur'an nas uči da je izvor nedaća koje nas pogode u nama samima tj. mi lično.
Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. (Sura Nahl, 112.)
Ovaj ajet objašnjava uzrok nestanka dvije blagodati, blagodati sigurnosti i opskrbe, a one su nestale zbog nezahvalnosti na Allahovim blagodatima. Kada su stanovnici tog grada pokazali nezahvalnost, Allah ih je „odjenuo“ glađu umjesto sitošću i strahom umjesto sigurnošću, a odjeća je ono što nam je najbliže našem tijelu tj. oni od te dvije nedaće nisu mogli pobjeći one su ih pratile gdje god da su bili.
Nezahvalnost na blagodatima može bit na dva načina: da se eksplicitno, jasno niječe da su one od Allaha tvrdnjom da ih je čovjek stekao svojom zaslugom, spretnošću i moći kao što je govorio Karun: “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim.” – govorio je on. (Kasas, 78) Drugi način nezahvalnsoti na blagodatima jeste da se one koriste na nedozvoljen način. Allah ti je dao hranu, vodu, zdravlje, novac a ti onda sve to upotrijebiš u haramu griješeći sa tim.
U drugom ajetu nas Allah također, upozorava na istu činjenicu a to je da nedaće koje nas potrefe smo mi prouzrokavali. Uzvišeni kaže: “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (Rum, 41.) Uzrok nereda na kopnu i moru jesu grijesi ljudskih ruku., tj. grijesi koje su ljudi počini svojim izborom, dobrovoljno i drage volje.
U trećem ajetu se potpuno jasno i nedvosmiesno kaže da nas nevolje snalaze zbog nas samih tj. naših postupaka. Uzvišeni kaže: Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, rekli: “Otkud sad ovo?!” Reci: “To je od vas samih!” (III/165) Ovaj ajet je objavljen poslije bitke na Uhudu, kada su muslimani izgubili dobijenu bitku i to zbog toga što su strijelci koji su bili na brdu i štitili leđa muslimanima napustili svoj položaj.
A oni su svoj položaj napustili kada su vidjeli mnogobožce kako bježe i ostavljaju iza sebe oružje i opremu. Strijelci, muslimani su pomislili su da je bitka završena i sišli su sa brda hitajući za plijenom. To je iskoristila nevjernička konjica i došla muslimanima iza leđa i poraz pretvorila u pobjedu. Iz spomenutog zaključujemo da je uzrok tog poraza bilo hitanje za dunjalukom i neizvršavanje zadatka koji im je povjerio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ova tri ajeta jasno objašnjavaju zašto se uskraćuju blagodati/potrebe a nastaju nedaće. Do toga dolazi zbog:
1) poricanja blagodati ili ne zahvaljivanje na njima; 2) zbog grijeha ljudskih ruku koji izazivaju nered /poremećaj na kopnu, moru, u zraku i društvu i 3) zbog hitanja /pohlepe za dunjalukom koje izaziva neuspjeh ili poraz od strane (vanjskog) neprijatelja.
Kur'an je ukazao na osnovno pravilo kod društvenih promjena, svejedno radilo se o tome da blagodati budu ukinute pa se pojave nedaće ili da nedaće budu zamijenjene blagodatima: To jasno pravilo je objašnjeno u sljedećem ajetu: to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 53.) To pravilo je potvrđeno i u drugom ajetu u kojem Uzvišeni kaže: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.” (Ra'd, 11)
Dakle početak promjene dešava se unutra nas, pojedinaca. Uzvišeni Allah ne mijenja stanje jednog čovjeka u kome se on nalazi ili pak, stanje jedne zajednice, društva sve dok to mijenjanje ne počne od njih samih, u njihovim dušama, a ne od Allaha. Suština je draga braćo ako hoćemo da nam se stanje promijeni moramo se mi prvo početi mijenjati, a onda će Allah dati pa će se i naše stanje promijeniti.
Kur'an nas uči ukoliko želimo promijeniti svoje stanje kao pojedinca ili svoje stanje kao zajednice trebamo početi promjene iznutra, u nama samima, a ne kao što većina ljudi radi i počinje promjne iz vana koji kada vide problem rješavaju njegove vanjske, vidljive forme i manifestacije a ne njegove nevidljive korjene i uzroke. To vam je kao i u vašim njivama, ako korovu ne uklonite njegove korjene, nego se zadovoljite uklanjanjem samo njegovih vanjskih, vidljivih dijelova, on će se za veoma kratko vrijeme ponovo pojaviti.
Ovo pravilo promejna stanja pojedinca i društva važi za vjernike, a kada su u pitanju mudžrimi (teški griješnici i nevjernici) za njih važi drugo pravilo. Uzvišeni im pruža ono što žele, sabirući dokaze protiv njih kako bi im povećao kaznu na Sudnjem danu kao što se kaže:
“Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (Ali Imran, 196-197.)
S druge strane Uzvišeni Allah vjernicima kroz nedaće požuruje kaznu na ovom svijetu iz dva razloga: 1) na taj način Allah im briše njihove grijehe 2) kažnjavajući ih na dunjaluku oni će biti pošteđeni ahiretske kazne koja je žešća i dugovječnija jer onaj ko ovdje bude kažnjen tamo će bit siguran. “To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.” (En-Nisa’, 123.)
Draga i poštovana braćo, želim naglasiti da sam ovu današnju hutbu pripremio na osnovu teksta koji je objavljen u najnovijem broju Preporoda. Pored ovog teksta, u Prepordu možete pronaći još dosta edukativnih tekstova i niz informacija iz naših džemata i islamskog svijeta. S obzriom da je početak nove kalendarske godine želim vas pozvati da budete pretplatnici Preporoda. Preprood izlazi svakih 15 dana, a godišnja pretplata je 30 KM, i možete je i na rate uplatiti.
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš, 1.1.2016. godine