HUTBA: (NE)ODGOVORNOST U SAOBRAĆAJU!
Neka su hvala i zahvala Allahu Uzvišenom – samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć tražimo. Molimo Ga da nas uputi na Pravi put, da u donošenju naših odluka budemo Njega svjesni. Amin.
Salavati i selami neka su na Allahova poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i uzorite ashabe.
Na početku ove hutbe prisjetimo se riječi Allahova Poslanika, a.s., kada je kazao:“Nemojte činiti štetu, niti uzvraćati na štetu štetom.”
Jedna od stvari koju većina ljudi praktikuje i sa kojom otpočinje svoj dan je da ujutro pročita, posluša ili pogleda vijesti. Jedna od vijesti koja skoro svakog jutra nas dočeka, a u kojoj su samo inicijali i mjesto događaja od ranijih vijesti različiti jesu vijesti o saobraćajnim nesrećama. Vrlo često ove vijesti donose i onu najtežu informaciju – informaciju o prestanku života ljudi, vrlo često mladih ali i čitavih porodica.
Nesreća se može svakome desiti. Svako od nas može u njoj učestvovati. Svako od nas može biti onaj koji je prouzrokovao nesreću. Međutim, u svemu tome je vrlo bitno da razgraničimo da li smo i koliko u njoj učestvovali zbog trenutka slabosti ili zbog naše neodgovornosti. Ako osoba ulazi u vozilo i upravlja njim pod dejstvom alkohola i drugih opojnih sredstava onda ne možemo govoriti o slabosti već govorimo o neodgovornosti. Ako želim pokazati kako moje vozilo može dobro povući i to radim u onom prostoru koje nije predviđeno za to, onda govorimo o neodgovornosti.
Neodgovornost je utrkivanje izvan onih mjesta koja za to nisu predviđena. Neodgovornost je kada čovjek uđe u auto i kilometrima vozi držeći mobitel u rukama i, vjerovali ili ne, svo to vrijeme upravlja vozilom i tipka poruke. Mnogo je još ovakvih primjera, a na svakom od nas je da kada uđe u vozilo i sjedne za volan uz proučenu bismillu prilikom ulaska budemo svjesni da smo učenjem te bismille sebi rekli da i tamo gdje nema kamera, da i tamo gdje nema policijskih patrola ima Onaj koji nas prati, Koji nas vidi i Koji zna da li smo za volanom odgovorni.
Braćo i sestre, posebno, draga omladino, život koji nam je darovan je jedna od najvećih Allahovih blagodati koju trebamo čuvati. Čuvanje života ne znači da samo mislimo na sebe, već da mislimo i na ljude oko sebe. Da pomislimo na živote naših roditelja, naše braće i sestara, naših komšija, prijatelja…
Ne dozvolimo sebi, da zbog neodgovornosti ugrozimo svoj ili živote drugih ljudi. Koliko god misliš da si dobar vozač i da držiš sve pod kontrolom te da ti nikako druge ne možeš ugroziti, znaj, to je tako samo dok poštuješ saobraćajne propise.
Ovdje želim da nas podsjetim na jednu našu veliku mahanu, a to je da dobar dio nas misli da o svemu sve zna i da je to što ja mislim jedino ispravno. Tako sebe često možemo uhvatiti, između ostalog i u tome, kako govorimo: ko ovaj znak ovdje postavi, ko ovo ograničenje ovdje odredi, otkud ovdje puna linija…? Brate dragi, de sjedi i završi saobraćajni fakultet pa onda o tome, tamo gdje treba govori i tamo gdje treba znakove mijenjaj. U suprotnom šuti i saobraćajne propise poštuj. Jedino tako za volanom si odgovorna osoba. A biti za volanom odgovorna osoba, podrazumjeva da budeš odgovoran i kada sjedaš na motocikl kao i na kvad. Biti odgovorna osoba u saobraćaju znači da vodiš računa o proisima i kada si na biciklu kao i kada si pješak.
I na kraju znaj, da svoj islam i to što si musliman, to što si danas klanjao džumu-namaz treba da te odgoji da budeš musliman i kada si izvan džamije, da budeš musliman kada sjedneš za volan, a to znači da budeš onaj koji će voditi računa da drugima štetu ne učini.
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini da budemo odgovorni, da brinemo o sebi i o drugima. Amin.