HUTBA: NE OMALOVAŽAVAJ BOŽIJE BLAGODATI!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji uputu daruje onome kome On hoće. Onome koji milošću Svojom obasipa koga On hoće. Samo je On hvale dostojan.
Salavati i selami neka su Allahovom dž.š. poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima.
Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani. Ove riječi Resulullaha, s.a.v.s., smo, vjerujem mnogo puta čuli. Kad ih čujemo, draga braćo, imajmo na umu da ih Vjerovjesnik, s.a.v.s., upućuje nama, baš kao što nama, tebi koji sjediš i meni koji ovo govorim Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., poručuje: Musliman, kao takav, ne može spadati među one koji vrijeđaju i peckaju, koji proklinju, koji govore bestidne riječi i brbljaju. (Tirmizi)
Ono na što, danas, želim posebno staviti akcenat su bestidne riječi, odnosno psovka. Psovka je svuda oko nas. Rijetke su porodice koje nemaju makar neku “malu” psovku. Psovka je prisutna na poslu, u školi, na stadionima, dvoranama, na ulici.
Porazna je činjenica da skoro da nema filma ili serije koji su snimljeni na našem jeziku, a da, skoro pa svaka scena, nema bestidnu riječ, da u njoj nema psovke.
Kroz te filmove i serije, koje su ušle u naše porodice, među našu djecu, postalo je u trendu da smo nacija koja izuzetno često koristi psovku.
Iz tih filmova i serija naša djeca uče da je psovka idealan način da budu simpatični, zabavni, da privuku pažnju drugih na sebe.
Često imamo priliku čuti malu djecu, koja gledajući sa svojim roditeljima, djedovima ili nenama serije nauče po neku psovku, pa kada je upotrijebe, posebno ako se radi o dječacima, babo ili dedo s radošću kažu: hajde ponovi, kako ono ide…
Kada pitate omladinu zašto koriste psovku, čućete odgovore: pa psovka je svuda oko nas, čujemo je u kući, u školi, od roditelja, od profesora, zato ne vidimo zašto bi ona bila problem.
Kada čujemo one koji psuju, možemo reći da nema stvari, vrijednosti Božije blagodati koju čovjek nije psovkom omalovažio i oskrnavio. Psovka je veliki grijeh, dakle onaj za koji će osoba, ukoliko joj Uzvišeni Allah ne oprosti biti kažnjena. A za oprost ovog grijeha neophodna je tevba, pokajanje i ne vraćanje više na taj grijeh.
Kada je riječ o psovanju islamskih svetinja, psovanje, ne'uzbubillahi Boga, Allaha, poslanika, Kur'ana, (…), tễ psovke onoga koji ih čini svjesno izvode iz vjere. Takva osoba se mora okupati (gusul obaviti), ponovo izgovoriti šehadet, te učiniti pokajanje. Ukoliko bi osoba umrla, prije nego li se okupa, izgovori šehadet i pokaje, umrla bi kao nevjernik. Da nas Uzvišeni sačuva toga. Amin
Vjerujem da smo svi barem nekada bili u prilici da čujemo ljude kako koriste i ove “teške” psovke. Ono što iskustvo pokazuje jeste da u tom momentu ne treba reagovati prema toj osobi, već treba Allahu, dž.š., doviti da takvu osobu uputi, da njeno srce milošću Svojom napuni ljubavlju prema Njemu. Ako poznajemo tu osobu, treba tražiti povoljan trenutak kada ćemo joj na lijep i mudar način ukazati na njenu grešku i na težinu grijeha kojeg je počinila, te joj ukazati na ogromnu Allahovu, dž.š., milost i u njoj pobuditi nadu i želju za pokajanjem.
Ne dozvolimo sebi, draga braćo, da za takve osobe donosimo sud, i da ih odmah smještamo u Džehennem!
Draga braćo, musliman sebi neće dozvoliti da u riječniku ima i jednu psovku, bila ona “velika” ili “mala”. Musliman zna da lanuti je grijeh i on će i onu psovku koja mu je uzrečica postala, zbog društva u kojem se nalazi, truditi se da proguta, da zamijeni onim sa čim je naš Gospodar zadovoljan.
Zato, ako imaš u svom riječniku JE i onu drugu riječ, zamijeni to sa subhanellah, sa ja Allah, estagfirullah. To su riječi koje će te približiti Uzvišenom, udaljiti od šejtana prokletog.
Molimo Allaha, Milostivog, Samilosnog, da nas milošću Svojom obaspe, da nam grijeh učini mrskim i da budemo u Njegovoj zaštiti. Amin
Džamija Stari Ilijaš; 05.10.2018. godine
Hutbu održao: Amel ef. Muminović
