HUTBA: NE BUDI ŠEJTANOVA LOPTICA!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Zahvaljujemo Mu na imanu, islamu i ihsanu.

Salavat i selam neka je resulullahu, Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima.

Prošlog petka smo ukazali na psovku kao negativnu osobinu koja je veoma raširena među ljudima. Psovka je dobrom dijelu ljudi postala uzrečica i normalna stvar, tako da neki nisu ni svjesni da je koriste, odnosno da čine taj grijeh.

Jedno od stanja kada čovjek poklekne i kada je posebno izložen utjecaju šejtana prokletog je stanje ljutnje. Ljutnji je sklon svaki čovjek. Još od najranijeg stadija ljudskog života, dok smo još djeca, dešava se da se ljutimo. Međutim, vjernik koji slijedi Božiju Objavu i kojem je uzor Allahov Poslanik, a.s., nastoji da ovu negativnu osobinu kontroliše, ili da njene posljedice ispravlja.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Dobro se čuvajte srdžbe zato što je to žeravica koja se rasplamsava u čovjekovom srcu. Pa zar ne vidiš, kada se neko od vas rasrdi, kako mu se oči zacrvene i kako mu se žile napregnu. Ako neko od vas osjeti nešto od toga, neka legne ili neka se priljubi uz zemlju.” (Ahmed, Tirmizi)

Ljutnja je jedno od stanja u kojem šejtan ima veliki utjecaj na čovjeka. Prenosi se da je šejtan otkrivši jednom pobožnjaku kako zavodi ljude rekao: “Ako je čovjek srdit (ljut), mi se njime poigravamo kao što se djeca poigravaju lopticama…” (Upozorenje nemarnim; 127.)

Ove šejtanove riječi neka nam budu, braćo, na umu svaki put kada nas ljutnja obuzme. Hoćemo li dozvoliti sebi da budemo loptice koje će šejtan bacati sad desno, sad lijevo i šutati kako njemu odgovara.

Poslanik, a.s., nas savjetuje da kada smo ljuti promijenimo položaj u odnosu na onaj u kojem se nalazimo. Ako stojiš, sjedi, ako sjediš lezi, odnosno spusti se, uzmi abdest i rashladi se!

Najbolje je da se ne ljutimo, odnosno da se prema onima koji kod nas pokušavaju izazvati ljutnju odnosimo kao nekome kome treba pomoći, da ono što nas ljuti shvatamo kao iskušenje na kojem, ako osaburimo, ćemo kod svoga Gospodara nagradu naći.

Ako nismo u stanju da ovako reagujemo onda imajmo na umu riječi Allahova Miljenika, s.a.v.s., koji je rekao: “Među vama ima onih koji se brzo rasrde, ali se brzo i smire. I to je jedno za drugo. Ima onih koji se sporo srde, ali sporo i smiruju. I to je jedno za drugo. A poslušajmo šta kaže Resulullah, a.s., ko su najbolji među nama: Najbolji su među vama oni koji se sporo srde, ali brzo smiruju…”, dakle oni koji ne reaguju brzo kada ih neko ili nešto naljuti, a i kada se to desi brzo se smire.

Ljutnja je nešto od čega teško da smo imuni. Međutim, ono što trebamo da znamo jeste da nije najveći grijeh i čovjekov nedostatak to što se naljuti. Veće od toga i teže je to što čovjek i nakon određenog vremena ne želi posljedice srdžbe da popravi. Alejhiselam je kazao: “…Najgori među vama su oni koji se brzo srde, a sporo smiruju!” (Upozorenje nemarnim; 125.)

Molimo Allaha, dž.š., u duhu Poslanikovih, a.s., riječi: Gospodaru naš, pomozi nam da svoj jezik ustegnemo od drugih muslimana, i da na taj način budemo od onih kojima ćeš ti na Kijametskom danu grijehe oprostiti. Amin

Gospodaru naš, pomozi nam da srdžbu svoju savladamo, pa da na taj način budemo pošteđeni Tvoje srdžbe na Kijametskom danu. Amin

Džamija Stari Ilijaš; 12.10.2018. godine

Hutbu održao: Amel ef. Muminović