Opširnije "/>

HUTBA: LJUBAV PREMA POSLANIKU S.A.V.S.

0

Na prethodnoj našoj hutbi govorili smo o značenju šehadeta i rekli smo da iskreno izgovoreni šehadet prodazumijeva da vjerujemo u sve što nam je dostavio Allahov Poslanik, zatim da ga slijedimo i pokoravamo  mu se u onome što traži od nas. Svi mi koji vjerujemo u poslanstvo Muhameda, a.s., njega slijedimo i pokoravamo mu se. To slijeđenje i pokoravanje nekada može biti rutinsko, naslijeđeno, bez emocija, a može biti i rezultat naše velike ljubavi koju osjećamo prema njemu i ubijeđenosti u ispravnost onoga što činimo. Zato ćemo danas govoriti o ljubavi prema Muhamedu, a.s., s ciljem da naše slijeđenje Poslanika bude rezultat ubjeđenja i ljubavi prema njemu.

Naša ljubav prema Poslaniku je ustvari naš odgovor na njegov trud, žrtvu, ljubav i milost koju je on pokazao prema nama, svojim sljedbenicima.

Allahov Poslanik ljubav koju mu pokazuju njegovi sljedbenici nije nametao silom jer se ljubav nemože ni nametnuti, nego ju je zasluživao svojim postupcima i lijepim odnosom prema ljudima. Brojni su primejri iz kojih se vidi kolika je bila ljubav ashaba prema Poslaniku. Sjetimo se samo da su neki od njih i svoje živote založili za Poslanika. Kada je Poslanik činio hidržu u njegovoj postelji je ostao Alija, r.a., i tako sebe izložio opasnosti da bude ubijen. U bitci na Uhudu Talha, r.a., je dobio nadimak „živi šehid“ zbog brojnih rana koje je zadobio u bitci braneći Poslanika. Našli su ga u besvjesnom stanju sa preko sedamdeset rana.

Ljubav prema Poslaniku je sastavni dio vjere, ili preciznije rečeno njen pokazataelj. Enes prenosi da je Allahov Poslanik rekao: „Niko od vas neće biti (pravi) vjernik dok mu ja ne budem draži od njegova oca, djeteta i svih ljudi.“  Kada je to čuo Omer rekao je: „Allahov Poslaniče ti si meni draži od svega osim od mene samog.“ – Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sve dok ti ne budem draži i od tebe samog.“ – Doista si mi sada, tako mi Allaha, draži i od mene samog. Sada Omere. (B) Tj. sada si upotpunio svoje vjerovanje.

Ovo stanje vjere da nam Poslanik bude draži od nas samih sebi nije lahko postići. Bilo je to teško i ashabima koji su živjeli uz Poslanika, gledali ga i svakodnevno se mogli uvjeriti u njegovu iskrenost, istinitost njegovih riječi, obećanja i prijetnji, pa i pored svega toga ni oni nisu mogli lahko da pobijede svoj nefs i da shvate da im je Poslanik preči i samim tim draži od njih samih jer im on želi i donosi samo dobro, a svi drugi, makar se radilo i o najbližim i nama najdražim osobama nekada štete čovjeku. Pa i sam čovjek nekada sam sebi nanosi štetu bilo to svjesno ili nesvejesno.

Intenzitet ljubav prema Poslaniku se razlikuje od osobe do osobe, a i kod jedne te iste osobe ona nije uvijek na istom stepenu. Vidimo to i kod Omera, r.a, koji u prvi mah kaže Poslaniku da mu je on drag, ali da mu ipak nije draži od njega samog, ali kada je nakon Poslanikovog upozorenja razmislio i shvatio da mu Poslanik donosi veći hajr i dobro nego što on može sam sebi doniejti, onda priznaje da mu je Poslanik draži i od njega samog.

O nagradi koja slijedi za ljubav prema Vjerovjesniku, govori hadis kojeg bilježi Buhari od Enesa b. Malika da je neki čovjek upitao Poslanka, a.s., „Kada će nastupiti smak svijeta, Allahov Poslaniče?” „A šta si za njega pripremio?”, priupita ga on. „Nisam za njega pripremio mnogo ni namza, ni posta a niti milostinje,’ (ovdje se misli na dobrovoljni namaz, post i milostinju) ali ja volim Allaha i Njegova Poslanika”, odgovori čovjek. „Ti ćeš biti s onim koga si volio.“ reče na to Poslanik, a.s. (Buharija, 6171)

Ničemu se nismo obradovali kao Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., riječima: „Bit ćeš s onim koga voliš!'”, kaže Enes i nastavlja: Ja volim Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera, te se nadam da ću zbog svoje ljubavi prema njima biti u njihovom društvu, iako nemam djela kao što ih oni imaju.” (Buharija, 3688) I mi se naravno pridružujemo riječima i željama Enesa, r.a.

Lijepa li je i divna nagrada koja slijedi za ovakvu ljubav! Međutim, istinska ljubav se dokazuje kroz praktična djela koja se ogledaju u slijeđenju Poslanika. To slijeđenje treba biti u svemu: onome što nam je drago ali i onome što nam nije drago, onome što nam je lahko ali onome što je teško.

Mi ćemo danas spomenuti jednu konkretnu radnju koja fizički nije teška za uraditi ali je itekako značajna i teška na vagi dobrih djela. Riječ je o stalnom sjećanju na Allahova Poslanika kroz salavate. Kada je objavljen ajet u kojem se kaže: Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika (donose salavat na njega). O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav (selam)“ ashabi su rekli:

„Božiji Poslaniče znamo kako da te selamimmo ali kako da na tebe donosimo salavat.“ Oni su naime prije ovog ajeta pozdravljali tj. selamili Poslanika i tako upućivali dovu Allahu da ga zaštiti od bolesti i nedostataka. To je značenja našeg pozdrava selama. I mi jedni druge kada selamimo ustvari upućujemo dovu Allahu da nas zaštiti od nedaća, bolesti  i nedostataka tj. da nam podari miri i blagostanje. On ih je tada poučio salavatu koji ima više formi, tj. na više načina se može izgovoriti a jedan od načina je i onaj koji mi svakodnevno učimo na namazu. (Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala āli Muhammed kema …. što znači: Allahu moj blagosiljaj (tj. donesi salavat na) Muhammeda i njegovu porodicu kao što si ….)

Primjetno je da mi učeći salavate ne upućujemo direktno salavat (blagoslov) Muhammedu a.s. nego molimo Allaha da On Muhameda a.s. blagoslovi. To je zato jer je Poslanik najbolje stvorenje i zaslužuje najpotpuniji salavat a to je od Allaha.

Neke od koristi koje mi imamo od učenja salavata su:

1.Donošenjem salavata na Poslanika mi donosimo salavat i na sebe jer Poslanik je rekao: „Ko na mene donese jedan salavat Allah na njega donese  deset.“ Šta znači to da na nas Allah donese salavat pojašnjva drugi hadis kojeg bilježi Ahmed u kojem Ebu Talha kaže da je jednog jutra Allahov Poslanik osvanuo veseo i radost mu se vidjela na licu, ashabi su to primjetili i pitali su ga zašto je jutros takav, a on je odgovorio: „Kako ne bih bio. Kada mi je došao glasnik od mog Gospodara i rekoa mi: Ko iz tvog ummeta donese jedan salavat na tebe, Allah će mu zbog toga upisati deset sevapa, pobrist će mu deset grijeha, uzdignut će ga za deset deredža (stepeni) i odgovoritt će na njega (salavat).“ Iz ovog hadisa vidimo tri koristi: upisivanje deset dobrih djela, brisanje deset grijeha, uzdizanje za deset deredža.

  1. Donošenje salavata otklanja brige. U dužem hadisu kojeg bilježe Tirmizi, Ahmed i drugi Ubej ibn Ka'b kaže da je on rekao Poslaniku: „Poslaniče ja prilikom učenja dove jedan dio odvojim za učenja salavata na tebe, pa koliko dove da odvojim za učenje salavata.: Koliko hoćeš.- Četvrtinu? – Koliko hoćeš, a ako dodaš to je bolje za tebe. –Pola? -Koliko hoćeš, a ako dodaš to je bolje za tebe. -Dvije trećine? – Koliko hoćeš, a ako dodaš to je bolje za tebe. -Cijela moja dova će biti donošenje salavata na tebe. –Onda ćeš biti zaštićen briga i oprostit će ti se grijesi.“
  2. Donošenje salavata je vodić i put do dženneta jer je Poslanik rekao: „Ko zaboravi (napusti) donošenje salavata ne mene, pogriješio (zagubio) je put do dženneta.“ (Ibn Madže)
  3. Donošenjem salavata na Poslanika mi zaslužujemo dovu meleka, U hadisu kojeg bilježi Ahmed, Poslanik kaže: Kada god rob donese salavat na mene meleki donose salavat na njega sve dok on donosi salavat na mene. pa neka rob (čovjek) to radi malo ili puno. Koliko hoće. A od strane meleka znači upućivanje dove Allahu da se toj osobi oproste grijesi i podari milos

Ibn El-Kajjim navodi 41 priliku kada je lijepo (tj. sunnet) donijeti salavat na Poslanika. Neka od njih su: prilikom ulaska i izlaska iz džamije, nakon ezana, kod ikameta, tokom učenja dove, na sjedenju tokom namaza, ujutru i navečer, petkom, na kraju sijela tj. kada se razilazimo sa sijela, na hutbi, kada nas spopadnu poteškoše i brige, kada pogriejšimo pa tražimo oprost i sl.

Za kraj dozvolite da citiram hadis koji bilježi Muslim, u kojem Allahov Poslanik nas naziva svojom braćom i prijateljima i priželjkuje susret sa nama.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Resulullah, s.a.v.s., došao na mezarje, pa rekao:“Es-selamu alejkum, boravište naroda koji vjeruje, i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti. Volio sam da sam vidio našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.” (u drugim predanjima: Nisu me vidjeli a vjeruju u mene) Rekoše: “Kako ćes poznati one koji još nisu došli, od tvog ummeta, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Reci mi, kada bi čovjek imao konje s bijelim biljegom na čelu, da li bi ih mogao prepoznati među potpuno crnim konjima?” Rekoše: “Svakako da bi, Allahov Poslaniče.” On reče: “Naša će braća doći svijetlih (bijelih) lica od abdesta…

Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  25.12.2015. godine

KOMENTARIŠI ČLANAK: