HUTBA: JEZIK – PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ?
Hvala Allahu, dž.š., koji je čovjeka u najljepšem obliku stvorio i uspravnim učinio, svjetlom imana nadahnuo i njime ukrasio i uljepšao, riječitošću podučio i njome odlikovao, te jezikom obdario da njime izražava ono što mu je u srcu i razumu.
Salavati i selami neka su prvaku među ljudima, sultanu naših srca, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima.
Govorili smo prošlog petka o zdravom srcu. Vjerujem da smo mnogi pronašli kod sebe neke od znakova zdravog srca te ohrabreni što smo ih prepoznali kod sebe još više brinemo o toj tvrđavi koju pomno čuvamo.
Ipak, čovjeku se zna desiti da zapadne u krizu, da malo odluta; zna mu se desiti da tvrđavu (svoje srce) nekada promišljeno a nekada ne promišljeno ostavi ranjivom.
Od ‘Ukbe ibn Amira se prenosi da je rekao: “Upitao sam: Allahov poslaniče, u čemu je spas?, pa je rekao: ‘Obuzdaj svoj jezik!” (Tirmizi) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je također rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori (samo) istinu, ili neka šuti!” (Buharija)
Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i čudo je Njegova stvaranja. Po veličini je mali, ali po pokornosti i griješenju jako veliki. I vjerovanje i nevjerovanje se upravo pokazuju preko jezika. Jezikom izgovaramo šehadet, jezikom izjavljujemo svoju pripadnost islamu. Jezikom ljudi izjavljuju i svoje nevjerstvo. Zato brate, neka ti jezik bude na uzdi, ti njega kontroliši, a ne on tebe.
Valja paziti da jezik ne koristimo puno. Onaj koji puno priča, vrlo često će doći u situaciju da ne promišljeno priča i govori ono što će ga, kako to kaže Božiji poslanik, a.s., odvesti u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada. (Buharija)
Zbog toga u konstantni rad jezika mora biti uključen i rad uma, da filtrira misli kako ne bi postale riječi, a riječi djela. Od Hasana el Basrije se prenosi da je rekao: „Nekada su govorili: ‘Jezik vjernika je iza srca. Kada hoće nešto kazati, prvo dobro analizira srcem, pa tek onda izgovori jezikom.“
Od Ebu ed-Derda'a se prenosi da je rekao: „Neka ti uši dobro slušaju šta usta govore, jer su ti data dva uha, a jedna usta, kako bi više slušao nego govorio.“
Onaj koji puno priča vrlo često će doći u situaciju da govori ono što ga se ne tiče: Poslanik, a.s., je rekao: “U ljepotu čovjekove vjere spada i njegovo ne osvrtanje na ono što ga se ne tiče.” (Tirmizi)
Koliko se često ljudi bave stvarima od koje niti imaju dunjalučke niti ahiretske koristi. Koliko često čujemo ljude koji komentarišu sve i svakoga. Vrlo često se to svodi samo na praznu priču. Musliman sebi ne smije dozvoliti praznu priču. Musliman sebi ne smije dozvoliti ni da priča po pretpostavkama bez činjenica pogotovo o drugim ljudima, o braći i sestrama. Svako od nas zna koliko je velika čast Kabe i kakvo mjesto ona ima. Znaj brate, da povrijediti brata muslimana ili sestru muslimanku je teži grijeh nego da srušiš Kabu. Kada govorimo o povredama znamo da rana od udarca zacijeli, ali rana od jezika, nanesena srcu drugog nikad ili mnogo teže zacijeljuje. .
Naš jezik kontrolišu mozak (um), srce (emocije) i uši. Volite druge kao što volite sebe, čuvajte druge kao što čuvate sebe kontrolišući svoj jezik umom, srcem i ušima.
Draga braćo, lijek za naša srca i čuvar našeg jezika je da ih zaposlimo korisnim govorom, a najbolji i najkorisniji govor je zikrullah – često spominjanje i veličanje Allaha Uzvišenog.
Molimo Allaha, dž.š., da naša srca učini jakim sa imanom i da budemo od onih koji će se Svome Gospodaru vratiti kao muslimani. AMIN!
Piše: Amel ef. Muminović / Stari Ilijaš, 10.03.2017. godine
