HUTBA: EBU BEKR, R.A.
Hvala i zahvala Allahu, dž.š., Koji je obećao pa Svoje obećanje ispunio, Koji je zaprijetio pa oprostio. Salavat i selam neka je na našeg prvaka Muhammeda, predvodnika uglednika, koji je halife učinio poglavarima, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji su ga slijedili kroz život, a koji su bili plemeniti i vjerni.
Ebu Ubejde ibn Džerrah, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: “Početak vaše vjere bio je poslanstvo i milost, potom će biti hilafet i milost, a iza toga monarhija i despotizam!” (Hadis je hasen!)
Nakon preseljenja na ahiret, Allahovog Poslanika, a.s., brigu i predvođenje muslimana preuzeli su istaknuti ashabi, a prva četverica koja su ponijeli to teško breme su uzorni: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, r.anhum.
Danas, kao i kroz naredne tri hutbe govorićemo o ovoj četverici ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji imaju zajednički naziv HULEFAI RAŠIDUN – pravedne halife.
Njihovi životi su puni briljantnih situacija, ideja, riječi i dijela koje nam itekako mogu biti inspiracija u našim životima. Oni su nam pokazali i dokazali da život usklađen sa Kur'anom i slijeđenjem sunneta Allahova Poslanika, a.s., vodi čovjekovom usponu i uspjehu.
U njima inspiraciju mogu pronaći svi, i stari i mladi, i bogati i siromašni, i poznati i manje poznati. Ovo nam je danas itekako bitno, jer vidimo ljude, posebno mlade koji su obeshrabreni, očajni, koji tražeći uzore i inspiracije u ljudima mimo Muhammeda, a.s., mimo Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, r.a., i njima sličnih su ostali razočarani, prazni.
Također, žalosna je situacija da današnji muslimani znaju nabrojati ne samo prve postave fudbalskih klubova već i one koji čitavu sezonu presjede na klupi, a da u isti mah ne znaju makar imena četvorice prvih halifa.
Ime prvog halife je Abdullah ibn Osman, r.a., da braćo, to je pravo ime Ebu Bekra. Ovo Ebu Bekr, je po arapskom običaju da se zovu sinovima što bi značilo otac bekrov. Ebu Bekr, r.a., je imao više nadimaka, a svi oni su označavali njegove plemenite osobine. Jedan od njih, vjerujem većini dobro poznat, je nadimak Es-Siddik (istinoljubivi) za kojeg se kaže da ga je dobio onog momenta kada je bez imalo oklijevanja na mušričko zadirkivanje i podrugivanje kako njegov prijatelj Muhammed, govori da je za jednu noć otišao do Kudsa i da je išao kod Allaha, dž.š., Ebu Bekr odgovara: “Ako je to Muhammed rekao, onda je to istina.”
Međutim, draga braćo, ova situacija je bila samo vrhunac tog njegovog svojstva. Od momenta primanja islama, a bio je prvi čovjek, odrastao muškarac, koji je primio islam, Ebu Bekr, r.a. je uvijek bio među prvima na strani istine dosljedno slijedeći Poslanika, a.s. Tako je ostavivši svoju porodicu za vrijeme teških vremena kada su muslimani činili hidžru, Ebu Bekr bio je uz Poslanika. U svim bitkama, Ebu Bekr je bio uz Poslanika, na prvoj borbenoj liniji. I nakon Poslanikove, a.s., smrti, Ebu Bekr, r.a., nastavlja hizmetiti muslimanima, prihvativši bejat, prihvativši da bude halifa.
Poslanike je krasilo svojstvo bezgriješnosti, a svi drugi ljudi su griješnici. Međutim, za Ebu Bekra, r.a., se kaže da je bio najneporočniji čovjek. Jedne prilike, upitan da li je prije prihvatanja islama pio alkohol, Ebu Bekr odgovarajući da nije objašnjava: “Čuvao sam svoju čast i ljudsko dostojanstvo, jer onaj ko pije alkohol postupno gubi i jedno i drugo.”
Ebu Bekr, r.a., je bio jedan od imućnijih ljudi. Poslanik, a.s., kaže da mu ničiji imetak nije koristio na putu pozivanja u islam kao imetak Ebu Bekra, r.a. Jedne prilike, pomažući islam i Poslanika, a.s., donio je imetak a na pitanje Poslanika, a.s., šta si ostavio svojoj porodici odgovorio je: “Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika.”
Ebu Bekr, r.a., je svojim imetkom pomagao muslimansku vojsku, pomagao je siromašne, udovice i jetime. Ebu Bekr je svojim imetkom oslobađao robove iz ropstva. U Ebu Bekru, r.a., neka nađu inspiraciju svi među nama imućni koji imaju priliku da nekoga duga oslobode, koji imaju priliku da jetima odškoluju.
Ebu Bekr, r.a., taj imućni musliman se, možemo reći, nije odvajao od Poslanika, a.s. Primjer je to imućnima, koje je Allah počastio imetkom da u svom životu budu potpora nauci i učenima koji su po hadisu Allahova Poslanika, a.s., upravo nasljednici Božijih Poslanika.
Nije Ebu Bekr, r.a., bio najbogatiji čovjek ni svoga vremena a kamoli čovječanstva, ali zbog svog dijeljenja i pomaganja drugima ostao je upamćen i zaslužio je stepene koje bi svako od nas poželio.
Mnogo je kroz povijest imućnijih od Ebu Bekra, ali i oni i njihovi imeci ostali su duboko prekriveni zamljanom prašinom. Ebu Bekr, ali i svi oni koji su pomagali istinu i stavili sebe i svoju imovinu u službu istine i dobra su primjer uspjeha na oba svijeta.
Mi, današnji muslimani moramo zahvaliti Ebu Bekru, i svim drugima ahabima i generacijama poslije njih zbog hizmeta da svjetlo Istine obasja naša srca, da Uputa uđe u naše kuće, a to ćemo postići ako slijedeći primjer Ebu Bekra, Abdullah ibn Osmana, r.a., budemo sebeb da Istinu pomognemo i generacijama koje će poslije nas doći dostavimo.
Molimo Allaha, dž.š., da budemo pomagači vjere, istine i dobra. Amin.
Hutbu održao: Amel ef. Muminović / Stari Ilijaš; 09.02.2018. godine