I ISPUNJAVAJTE OBAVEZU, JER ĆE SE ZA OBAVEZU, ZAISTA, ODGOVARATI!
Hvala i zahvala neka su Allahu Uzvišenom, Onom koji je Svojim bogobojaznim robovima olakšao put do Njegova zadovoljstva, pokazao im Pravi put, a vodiljom na njemu učinio slijeđenje Poslanika, neka je na njega njegovu porodicu i njegove ashabe Allahov blagoslov i mir.
Uzvišeni Allah naređuje: “… i ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!” (El Isra 34.)
U hadisu kojeg bilježe imami Buharija i Muslim, Allah bio zadovoljan njima, Allahov Poslanik, a.s., kaže: “U čijim se osobinama nađu četiri svojstva, takav je pravi licemjer, a onaj ko bude imao jedno od ovih svojstava, on ima svojstvo licemjera i tako će biti sve dok se ne oslobodi te osobine: kada mu se nešto povjeri, on to pronevjeri; kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni, i kada se raspravlja – prelazi sve granice!”
Jedna od osobina koja je krasila Allahova Poslanika, a.s., bila je povjerljivost. Obaveze koje je na sebe preuzeo, emanete koje su mu drugi povjerili, Allahov Poslanik, a.s., je do kraja i sa maksimalnom ozbiljnošću prilazio. Kao takav, dobio je nadimak El Emin – Povjerljivi. Ovaj nadimak Allahovom Poslaniku, a.s., dali su mušrici. Njegova povjerljivost je bila tolika da čak i u onom momentu kada mu se radilo o životu, kada su ga htjeli ubiti, Muhammed, a.s., nije prepustio slučaju ono što su mu ti isti mušrici povjerili. U takvoj situaciji Muhammed, a.s., zadužuje Aliju, r.a., da ostane u Mekki i da svakom povjereni emanet vrati. Kroz ovaj slučaj Poslanik, s.a.v.s., je čovječanstvu održao lekciju o važnosti brige i izvršavanja preuzetih obaveza.
Allahov Poslanik, a.s., je svoje ashabe odgajao da vode računa čak i o povjerenim riječima, tajnama drugih. Mnogobrojni su primjeri iz života Allahova Poslnaika, a.s., i njegovih ashaba o ovome a jedan od najupečatljivijih je onaj u kojem Omer, r.a., nakon što je njegova kćerka Hafsa ostala udovica istu želi da uda prvo za Osmana, r.a., a kada ovaj kaže da nije za ženidbu Hafsu za suprugu nudi Ebu Bekru. Ebu Bekr, r.a., je zašutio i ništa nije odgovorio. Ovo je izuzetno teško palo Omeru, r.a. Međutim, radilo se o tome da su ovi najbolji prijatelji znali tajnu koju im je povjerio Muhammed, s.a.v.s., o namjeri da zaprosi Hafsu.
U današnjim relacijama koje imamo sa najboljim prijateljima, većina bi rekla Omeru, ja ne želim da oženim tvoju kćer, jer Muhammed, a.s., mi se povjerio da će je zaprositi. Ali, onaj koji je kroz hidžru pokazao da povjereno valja čuvati pa makar i glava bila u pitanju, odgojio je ashabe da povjerno čuvaju, da tajne jednih ne otkrivaju drugima.
Braćo draga, postavlja se pitanje kakvi smo mi, koji za sebe kažemo da slijedimo Allahova Poslanika, koji kažemo da ga volimo? Kako se odnosimo kada nam prijatelj, poznanik, komšija, rođak dođu da se pojadaju, otvore nam svoju dušu i srce i obavežu nas da šutimo, a mi već uz prvu kahvu sa ženom, sa drugim prijateljem kažemo: eh de da ti nešto kažem, u našeg prijatelja to i to, al nemoj reći da sam ti rekao, to je on meni u povjrenju kazao.
A Poslanik, a.s., kao osobinu munafika navede: “… kada mu se nešto povjeri – on to pronevjeri…”
Odgovrimo, braćo sebi, kako se odnosimo prema povjerenim emanetima, bez obzira da li se radilo o nečijoj tajni ili o povjernoj funkciji, poslu…
Uzvišeni nas upozorava: “… i ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Molimo Allaha Uzvišenog da budemo od onih koji zbog ličnog interesa, ili interesa jednje manje skupine neće pronevjeriti preuzete emanete, koji će se okititi svojstvom povjerljivosti i steći šefa'at Povjerljivog. Amin
Džamija Stari Ilijaš; 21.12.2018. godine
Hutbu održao: Amel ef. Muminović
