HUTBA: ŽIVOT NE MOŽEMO RESTARTOVATI!

0

Hvala i zahvala neka su Uzvišenom Allahu, od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo.

            Salavati i selami neka su Allahovom, dž.š., odabraniku i miljeniku, posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima.

            Uzvišeni Allah u Uputi kojom nam želi dobro, kojom nas kao Onaj koji nas je stvorio, vodi ka sretnijem, boljem i ljepšem životu kaže: “…i nemojte se vlastitim rukama u propast bacati! I činite dobro! Allah, zaista, voli dobročinitelje.” (El-Bekare; 195.)

            Ovih dana često smo mogli u sredstvima informisanja čuti, vidjeti, pročitati naslove o odlasku nekoliko mladih života sa ovoga svijeta. Sve njih je ubila prevelika brzina. Do jučer, to su bila djeca, kao i većina nas, na video igrama igrali su različite igre, od onih ratnih, strategija do onih trkaćih. U tim igrama, vjerujem velika većina nas je doživjela da na hiljade puta ostane bez života; ali samo jednim klikom, život bi bio vraćen, i evo nas ponovo na startu, nova šansa je tu.

            Tema ove hutbe nisu video igrice, ali osjećam potrebu da nama koji smo danas tu, posebno našoj mladosti, kažem da život nije video igra, i da kada odemo ispred ekrana život koji živimo ne možemo restartovati, postupke koje uradimo vrlo često nemamo priliku popraviti.

            Sjesti za volan automobila znači na sebe preuzeti odgovrnost, odgovornost za svoj život, ali i živote svih drugih učesnika u saobraćaju. Ta odgovrnost je daleko veća ako u autu nismo sami, ako su sa nama naša djeca, naši roditelji, prijatelji, poznanici…

            Naši automobili nisu bolidi, naše ceste nisu trkače staze! Naši automobili su sredstva kojima se bezbjedno trebamo prevesti od jednog do drugog mjesta, a naše ceste su putevi kojim bi do tih mjesta trebali stići. Na tim cestama, stručne osobe su propisale pravila kojim, ako bi ih se pridržavali, naša putovanja bi bila sigurna, a naša djeca zaštićena.

            Međutim, po ovom pitanju svi smo vjerovatno više puta pali, vrlo često smo sebi odredili da za putovanje koje treba 2 sata možemo prijeći za sat i po. Sa nama su išla i naša djeca, pred kojima smo vrlo često tamo gdje smo trebali voziti 60 vozili 90 i više km/h. Naša djeca, koja su sada momci i djevojke, onaj naš put od jedan i po sat sada prelaze za jedan sat. Roditelji koji ste vozači, imajte na umu da ste u autu uzor svojoj djeci, vodite računa kako vozite, ali i kako komentarišete određene znakove, posebno one o ograničenju brzine.

Naša djeca će sutra za tim volanom ponoviti naše riječi: ko stavi ovdje da je 130 ograničenje, pa će umjesto toga voziti 220…

Draga braćo, voziti većom brzinom od dozvoljene ne znači samo sebe i druge dovoditi u opasnost, već je to i grijeh za koji ćemo biti pitani. Poginuti na takav način znači izvršiti samoubistvo, a skriviti nesreću u takvoj situaciji u kojoj će neko drugi izgubiti život znači ubistvo. Vrlo često se dešava da u takvim situacijama stradaju nevini, djeca koja su na putu do škole, vozači koji su se zatekli na cesti gdje drugi zbog svoje žurbe pretiču na punoj liniji.

Dobro bi bilo prije sjedanja za volan imati na umu riječi Gospodara: “…Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao…” (El Maide; 32.)

Vodimo računa o sebi, o svojoj djeci, brinimo se jedni o drugima na način da ne dozvolimo da zbog jednog nepromišljenog poteza ugrozimo svoj ili tuđi život.

Imajmo na umu da je žurba od šejtana, onog koji na taj način želi da nam napakosti, pa kada ulazimo u auto ulazimo sa euzom i bismillom, i pojasom kojeg ćemo polahko staviti.

Molimo Uzvišenog da spusti smiraj na naša srca, da nam da pribranosti u našim životima, da nas učini od onih koji će isplaniranim životom svugdje na vrijeme stići, koji će svojoj djeci dobar primjer biti, koji će od svoje djece samo dobro dočekati.

Molimo Allaha, Milostivog da nas sačuva iskušenja na kojima ćemo pasti, očaja iz kojeg nećemo izlaz naći. Amin!

 

Stari Ilijaš; 13.07.2017.

Hutbu održao: Amel ef. Muminović

 

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: