HUTBA: VJEROVANJE U BOŽIJE POSLANIKE

I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio

na ovom svijetu…

            Hvala i zahvala neka su Allahu Uzvišenom, Onom koji stvoreno održava, koji ništa ne prepušta slučaju i koji Uputom dariva.

            Salavati i selami neka su Allahovom, dž.š., poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., i svim Božijim poslanicima prije njega koji su sadržaj Upute vjerno ljudima prenijeli i ništa nisu izmijenili, niti izostavili.

            Četvrti imanski šart glasi: VE RUSULIHI – vjerujem u Allahove poslanike.

            Allahovi poslanici su ljudi koje je Uzvišeni odabrao da ljudima dostave i objasne Božiju Objavu.

            Allahovih poslanika je bilo 120.000, a njih 25 je spomenuto u Kur'anu. Među njima imamo one koji su imali objavu u vidu suhufa (nekoliko stranica Obajve), kitaba (velikih Objava) kao i one koji su imali usmene objave, dakle objave bez knjige. Među ovih 120.000 poslnika, 6 je onih koje nazivamo Ulul azm – Odabrani poslanici, a oni su Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s.

            Međutim, i pred toga što među poslanicima postoje razlike prema njihovim deredžama, svi su oni odabrane duše kojima je pripala čast da budu bliski Allahu, dž.š., i da od Njega dostave prijeko potrebna uputstva ostalim ljudima.

            Svrha slanja poslanika i stvaranja ljudi ujedinjuje se u istoj tački, a to je robovanje Allahu, dž.š. Ljudi su stvoreni radi robovanja Allahu, dž.š., a poslanici su poslati da nas na to podsjete. Robovati Allahu, dž.š., znači imati ravnotežu između duhovnog i materijalnog.

            Svi Božiji poslanici su najljepši primjer kako napraviti balans između dunjaluka i ahireta. Bez ravnoteže između ovog dvoga nema spasa niti uspjeha. Islam ne traži od nas povlačenje u džamije i kuće, ali ni poptuno predavanje dunjaluku i služenje samo materijalnom. Poslanici su nas podučili kako je ravnoteža između ovog dvoga ustvari Pravi put.

            Uzvišeni u Časnom Kur'anu kaže: “I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas; 77.)

            Poslanici koji su od krvi i mesa, ljudi kao i mi, pokazali su da sve što je došlo kroz Objavu je prilagođeno čovjeku. Ništa sa čim su oni došli ne narušava prirodnu ravnotežu čovjeka. Svoju prirodnu čistotu ni jedan čovjek neće narušiti slijeđenjem poslanika, već ćemo je narušiti udaljavajem od onoga čemu su oni pozivali. Nedavne poplave ali i skoro sve naše rijeke nas svakodnevno podsjećaju vraćavši nam nečistoću koju u njih bacamo šta znači biti daleko od onog sa čim su došli svi Božiji poslanici. Gledavši u svo to smeće, zapitajmo se kakve su duše i kakva su srca onih koji su daleko od poslaničkih smjernica o životnoj ravnoteži, onih koji ravnotežu narušavaju dajući prednost matrijalnom nad duhovnim, ali i onih koji se materijalnog odriču!?

            Želimo li biti od onih koji će svojom pojavom, svojom riječju i svojim djelima sebe i one oko nas dobrotom i čistotom ispuniti, onda je krajnje vrijeme da se dobrotom, čistotom i ljepotom onog čemu su svi Allahovi poslanici pozivali i mi okitimo. To ćemo postići balansom, ravnotežom između borbe za materijalnim dobrima: za lijepim i za život komfornim kućama, lijepim odjelima, dobrim autima (…) i borbe za duhovna dobra: čistotu i iskrenost u našim srcima, pokornost Gospodaru svjetova, dobročinstvo prema drugima…

            Molimo te Gospodaru naš, daj da budemo od onih koji će u svojim životima ravnotežu uspostaviti i ravnotežu održati, da budemo od onih koji će balansom između dunjaluka i ahireta osjetiti i uživati u ljepotama oba svijeta. Amin!

Egipatska džamija Stari Ilijaš; 08.02.2019. godine

Hutbu održao: Amel ef. Muminović