HUTBA: BUDITE PRAVEDNI

0

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (Sura Nisa, 135.)

U svojoj knjizi Uzvišeni Allah na više mjesta traži i zahtjeva od vjernika da budu pravedni. Pravednost se pokazuje na više načina. Ona se može pokazati u poslovanju kada se pravedno vaga i posluje tako što se uradi ono što je dogovoreno, a ne nešto drugo, slabije. Pravednost se pokazuje u govoru kada se pravedno svjedoči, u upravljanju kada se pravedno raspoređuju Božije blagodati i resursi, na sudu kada se pravedno sudi i sl.

Koliko je pricip pravde bitan u islamu može se vidjeti i iz činjenice da mi na kraju svake hutbe učimo riječi Uzvišenog: “Allah naređuje da se pravedno postupa, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (Nahl, 90.)

Na početku ove hutbe proučili smo 135. ajet sure En-Nisa’ u kojem  nam Allah naređuje da uvijek budemo pravedni, i da svjedočimo pravedno makara to bilo i protiv nas, naših roditelja ili naših bližnjih rođaka. Pa čak i ako su oni siromašni. Iz ajeta se mogu naslutiti dva razloga zbog kojih čovjek nekada biva nepravedan; a to je zbog neopravdanog pomaganja bližnjeg svog, svog rođaka, svog komšiju ili sunarodnjaka.

I drugi razlog zbog čega nekada čovjek odstupa od pravednog svjedočenja jeste da onaj protiv  koga svjedoči biva u teškom finanasijskom stanju tj. siromaštvu pa onda kao čovjek ima sažaljenja prema njemi u misli da mu lažnim svjedočenjem pomaže i čak se nada da bude pohvaljen što je lažno svjedočio. Sve su to lažni izgovori. Uzvišeni naređuje da budemo pravedni a te izgovore ubraja u slijeđenje strasti koje kad-tad dovodi do pogubnih posljedice.

U ovoj sedmici imali smo dva velika događaja za koja je čitav svijet saznao a u kojima se jasno vidi velika nepravda i nasilje. Mi kao musliamani trebamo jasno i glasno posvjedočiti da je to nepravda.

Prvi događaj koji se desio početkom sedmice u kojem su kako mediji javljau ljudi koji za sebe tvrde da su musliamni izvršili teroristički akt aktiviranja bobmi na javnim mjestima u kojima je stradao veliki broj civila. Mi kao musliamni jasno kažemo, ne zog drugih, nego zbog nas samih jer nam vjera naređuje da budemo pravedni, mi jasno kažemo da se taj postupak ne može vjerom pravdati. Islam to zabranjuje.  

Vrijednost života je u samom vrhu zaštićenih vrijednosti u Šerijatu.  Šest je temeljnih vrijednosti koje islam šiti kod čovjeka a to su: život, vjera, razum, potomstvo, čast i imovina. Svi propisi islama usmjereni su na zaštitu ovih nužnih vrijednosti. Bilo koji postupak ili tumačenje kojim se ugrožavaju ili uništavaju ove temeljne vrijednosti predstavlja grijeh i skretanje s Pravog puta. Uzvišeni Allah je Stvoritelj života i smrti i samo On ima pravo oduzeti nekome život.

32. ajet sure El-Maide, bespravno ubistvo jedne osobe poistovjećuje s ubistvom svih ljudi: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.”

I u brojnim hadisima koji se prenose od Vjerovjesnika, a.s., snažno je naglašeno i osuđeno ubijanje nevinih ljudi, ali i skrnavljenje  njihovih života, časti i dostojanstva. Na Oprosnom hadžu Vjerovjesnik je naglasio: “Vaši životi, čast i imeci su nepovrjedivi i zaštićeni kao što je svet ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto”.  Znakovit je i indikativan i slijedeći hadis koga je zabilježio Buhari: “Vjernik je u prostranstvu vjere sve dok ne okrvavi ruke ubijanjem nevine osobe”. Uzimajući u obzir spomenute ajete i hadise može se reći da pozivanje pojedinaca i/li grupa na islamske parole, simbole i vrijednosti prilikom činjenja strogo zabranjenih zločina djeluje krajnje neuvjerljivo, zapravo blasfemično.

Također, s prezirom odbacujemo imenovanje hladnokrvnih ubica, zločinaca i terorista “islamistima” i “džihadistima“ kao i njihovo povezivanje s islamom, Kur’anom i Poslanikom koji je poslat kao milost svim svjetovima. Mi jasno kažemo da su njihovi zločinački postupci anti-islamska i anti-muslimanska djelatnost, bez obzira da li se radi o zabludjelim muslimanima ili muslimanima “po zadatku”.

Pravdanje takvih postupaka islamom je ustvari najgori vid novotarije za koje je Allahov Poslanik, a.s., naglasio da vode u zabludu a kasnije i u džehennem.

Drugi događaj koji također nema nikakve veze sa pravdom je jučerašnja presuda ideologu, glavnom zagovorniku i naredbodavcu genocida nad našim narodom. Ta presuda je očiti politički motivirana i nije temeljena na istini i pravdi.

Pravda koju je uspostavio i naredio Stvoritelje nebesa i zemlje a koja je bila naređena još od prvog čovjek na Zemlji, bi se ogleda u sljedećem principu:

Mi smo im u njemu (tj. Tevratu) propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nasilnici. (Sura Maide, 45.)

Ovaj propis koji se bio naređen Musau, a.s. i njegovom narodu je obnovljen i u našem šerijatu riječima Uzvišenog: “O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!” (El- Bekare, 178-179.)

Na osnovu ovih i drugih ajeta u šerijatu je propisano da se kod namjernog ubistva primjenjuje tzv. kisas a to je odmazda. Taj propis se primjenjuje na onog ko je izvršio ubistvo ali isto tako se primjenjuje i na onog ko je naredio ubistvo. To je pravedni Allahov propis koji niko nema pravo izmijeniti. Uloga suda tj. sudija je samo da istraže da li je ubistvo bilo namjerno i ako se dokaže da je ono bilo tako onda sud treba da primjeni jednu od sljedeće tri presude koju odabere porodica ubijenog.

  1. Da ubica bude ubijen,
  2. Ako porodica ubijenog želi može ubistvo ubice biti zamijenjeno kompenzacijom tj, da im ubica isplati oštetu pa da on ostane živ.
  3. Da porodica ubijenog oprosti ubici ali da ne traži ni kompenzaciju.

Iz ovog propisa vidimo da ne može sud niti sudija opraštati ubici njegov postupak nego to mogu činiti samo oni koji su pogođeni tim zločinom, a to je rodbina ubijenog.

Na kraju ajeta Allah nam poručuje: “U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!” Dakle samo u ovako na pravdi uspostavljenom sistemu zli ljudi će se okaniti ubistava i u tome je život i bezbjednost čestitiih i pošetnih ljudi i njihove zajednice.

Ovdje treba naglasiti da ovaj princip odmazde se mora realizovati kroz institucije sistema, i nije dozvoljeno pojedincima da oni uzimaju pravdu u svoje ruke jer to onda vodi osveti i još većem krvoproliću.

Na kraju ove hutbe prisjetimo se riječi Allahova Poslanika: Najbolji govor je Allahova Knjiga tj. Kur'an, (jer su u njoj između ostalog i najpravedniji propisi), najbolja uputa je Poslanikova, s.a.v.s., uputa tj. njegova praksa, a najgore stvari su novotarije u vjeri tj. dodavanje i pripisivanje vjeri ono što joj ne pripada i što ona ne zagovara.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari snage da budemo od onih koji će uvijek pravedno govoriti, postupati i suditi.

Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  25.3.2016. godine

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: