ET-TEVVAB: ONAJ KOJI MNOGO PRAŠTA

Svrha našeg postojanja jeste da spoznamo Allaha dž.š. , kada spoznamo Allaha, ovaj život je lakše razumjeti i više uživamo u ljepoti islama. Onda shvatimo kako je Allah, zaista, uvijek sa nama, na svakom našem koraku, pa i onda kada mi nismo svjesni Njegovog prisustva.

Danas ćemo pisati o imenu Et-Tevvab. Riječ, odnosno glagol taaba u arapskom jeziku znači ‘’vratiti se’’ . Et-Tevvab je Onaj koji prihvata sve one koji mu se vrate. A koliko li nas se treba vratiti Allahu ? ‘’On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite; ‘’ Kur’an, 42 : 25

Iako zna sve ono što mi radimo, On ipak prihvata da se pokajemo i vratimo. Ljudska bića, pa ponekad, čak i naši roditelji su umorni od nas. Kada smo ih ignorisali neko vrijeme ili smo učinili nešto što im se ne sviđa, mogu nas odbaciti. Ali Allah dž.š. nas podsjeća : ‘’ Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah Onaj koji prašta i da je On milostiv?! ‘’ Kur’an, 9 : 104

Zbog toga je sebe nazvao Et-Tevvab, kako bismo znali da, ma koliko pali na nizak nivo, On će nas prihvatiti ukoliko mu se vratimo iskreno se kajući. Allah dž.š. nam pojašnjava na koga se ovo odnosi , pa kaže : ‘’ I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. ‘’ Kur’an, 24 : 31

Kao što je rečeno u ajetu, tevba-pokajanje je za svakoga, jer se svi mi trebamo vratiti Gospodaru. Ona ne mora biti samo za neki preveliki i teški grijeh. Može biti jer smo se udaljili od Allaha i treba da se vratimo. Može biti jer smo posrnuli tu i tamo, i treba da se pokajemo. Može biti jer želimo da se više približimo Allahu dž.š. i trebamo da se vratimo. To je smisao tevbe, pokajanja.

Dr. Ratib An-Nabulsi kaže da ukoliko želimo razumjeti tevbu, moramo razumjeti Allahovu milost. To što je On Et-Tevvab je zbog toga što je On Najmilostiviji prema nama. On nas poziva da Mu se vratimo. U jednom lijepom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže : ‘’ Zaista Allah pruža svoju ruku oprosta tokom noći onima koji su griješili danju, i pruža svoj oprost tokom dana onima koji su griješili tokom noći, i ovo će se nastaviti sve dok sunce izlazi sa zapada.’’ (Muslim)

Allah dž.š. nam također daje znakove kako bismo Mu se vratili. El Gazali kaže: ‘’Et-Tevvab olakšava činjenje pokajanja, tevbe, u različitom vremenu, i manifestirajući neke od svojih znakova, dajući svojim robovima utjehu, i objašnjavajući svoje propise i odredbe.’’ Šta god da vas navede da se vratite Gospodaru, bilo da je to ajet iz Kur’ana, neki članak, prijatelj koji vas je na to podsjetio, ili ste shvatili da ste počinili grijeh, se dešava samo zbog toga jer On želi da prihvati vaše pokajanje. Onda ulazite u društvo tevvabina, onih koji se stalno kaju, vraćaju Gospodaru.

Tevba – pokajanje ne traži od nas mnogo. Ona od nas zahtijeva da shvatimo da smo u poziciji u kojoj možemo stati pred Allahom dž.š. On nam u Kur’anu kaže : ‘’Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.’’ Kur’an, 2 : 222

Allah dž.š. voli one koji mu se stalno vraćaju i obraćaju. Zamislite da vas Allah voli samo jer mu se stalno vraćate. Ništa vas ne zaustavlja, ni vaši grijesi, niti vaša nemarnost. Vraćate Mu se jer znate da imate Gospodara koji će vas uvijek prihvatiti.

Ponekad nas sprečava činjenica da pomislimo ‘’Nisam dovoljno dobar /dobra osoba.’’ Ili čak pomisao da ne možemo biti i postati bolji. Ibn Ata’illah kaže: ‘’Kada osoba počini grijeh, to je popraćeno tamom. Zapravo, neposlušnost je poput vatre, a tama je njen dim. To je kao da neko potpaljuje vatru u sobi sedamdeset godina. Zamislite da krov te sobe neće biti potpuno zatamnjen i crn. Na isti način srce biva zatamnjeno i pocrnjelo od grijeha. I ništa ga ne može očistiti do iskreno pokajanje.

Poniženje, tama i udaljenost od Gospodara su prirodno popraćeni neposlušnošću. Ali kada učinite pokajanje, efekti ovih stanja nestaju.’’ Ključ našeg oslobađanja ovog tereta jeste baš da se vratimo, jer čin vraćanja, pokajanja briše sve to. Kada se vraćate Allahu dž.š. to ne treba biti nešto teško. To, zapravo, treba biti oslobađajući čin.

Kada se , na primjer, vratite kući, a vaša odjeća je prljava, vi ćete je odložiti. Istuširat ćete se, i šta biva nakon toga ? Osjećate se dobro. Osjećate se čisto. Možete se isprljati sutra ponovo, izbjegavat ćete to, ali može se desiti. I onda ćete ponoviti isto kada se vratite kući. Ne prestajete se tuširati jer vam je dosadilo. Osjećaj da ste ponovo čisti je daleko veći i umirujući. A Allah dž.š. je Plemenit, Najmilostiviji, tako da nakon prihvatanje našeg pokajanja, dešava se sljedeće :

• Praštanje grijeha: Allah dž.š. kaže: ‘’Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući, koji oprašta grijehe i prima pokajanje, ‘’ Kur’an, 40 : 2-3 Kad ti oprosti, Allah te zaštiti od uticaja toga grijeha na Sudnjem danu.

• Brisanje grijeha: Allah dž.š. nam kaže o Sebi : ‘’On mnogo prasta’’ Kur’an, 42 : 34, to znači da briše grijeh kao da se nije nikada dogodio.

Zamjena grijeha dobrim djeima: Allah dž.š. kaže: ‘’ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;‘’ Kur’an, 25 : 70 Ovo je naveći nivo prihvatanja pokajanja. Allah dž.š. će zamijeniti nemarnost, propuste i grijehe u dobra djela. Možete vidjeti planinu dobrih djela na Sudnjem danu i pomisliti ‘’ Kada sam ovo uradio/la ?’’, a bit će vam rečeno da je Allah dž.š. prihvatio vaše pokajanje i pretvorio sve loše u dobro.

Ovo je samo što se tiče griješenja. Ponekad vraćanje Gospodaru podrazumijeva da želimo učiniti više, želimo postati bolji. Kada se vratite Gospodaru na ovaj način ili ostavljanjem grijeha, još ljepša stvar se dešava a to je da postajete osoba koju Allah dž.š. voli. On će to pokazati u svojoj Ljubavi, jer je On El- Veddud, Koji mnogo voli. Pa zašto se onda ne vraćamo Onome koji će nas uvijek prihvatiti? Uslovi za prihvatanje pokajanja su sljedeći, prema mnogim učenjacima:

1. Zažalite zbog onoga što ste uradili: Shvatite da je to bilo pogrešno. Ovo ne znači da mrzite sami sebe. Ako se mrzite onda ne želite sebi dobro. Međutim, vidite djelo koje ste učinili ili stanje u kojem se nalazite kao nešto što ne valja i nešto što se treba promijeniti.

2. Prestanite sa tim grijehom istog momenta: Ponekad ne ostavljamo grijeh jer mislimo da nećemo moći nastaviti bez toga, da ćemo ponovo pokliznuti u taj grijeh. To je uredu, ali prestanite sa tim istog momenta. Nemojte sami sebe sabotirati negativnim razmišljanjem. To je kao da kažete: ‘’Posjeći ću se danas jer sigurno ću se posjeći sutra.’’ A to je smiješno zaista.

3. Odlučite da se nećete nikada vratiti tome grijehu: Da biste postigli cilj na ovome putu, mislite uvijek pozitivino i fokusirajte se na sadašnjost. Recite sebi da sada činite dobro. I molite Allaha dž.š. da vam pomogne. A ako se desi da ponovo pogriješite ? Zapamtite jednu stvar : Mrzite grijeh, a ne sebe. Allah dž.š. nam kaže da će reći stanovnicima dženneta: ‘’To vam je nagrada; vaš trud je dostojan blagodarnosti!‘’ Kur’an, 76 : 22 Vaš trud je to za što ćete biti nagrađeni.

4. Ako vaš grijeh ima veze sa pravima druge osobe, onda morate ispuniti njihovo pravo koje ste narušili, ukoliko to možete. Ukoliko ne možete, tražite oprost i činite dovu za njih. Neko bi se mogao upitati, ‘’Šta da radim nakon toga? Bio sam nemarna osoba. Nisam uradio ništa veoma loše, ali se nisam ni trudio da budem bliže Gospodaru.’’ Ili ‘’Živio sam život u potpunoj neposlušnosti i ne znam kako da se vratim na pravi put.’’ Odgovor je da krenemo korak po korak. Vaše vraćanje Allahu je bio prvi korak, jedan lijep korak. Sljedeći korak je da radite na sebi i na svom okruženju. Odaberite nešto što trebate raditi, i nešto što treba da prestanete činiti. Radite na tome dok vam to ne postane navika ili vam postane lahko da radite. Zatim dodajite i idite dalje. Nemojte se osjećati obeshrabreno ukoliko vaš napredak ide sporo i ako se niste iznenada pretvorili u ‘’super muslimana’’. Sjetite se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘’Najdraža djela Allahu su ona koja se čine stalno u kontinuitetu, čak i ako su mala.'’ (Buhari)

Počnite sa onim što je obavezno. Jer je to ono što nas približava Allahu dž.š. Zatim kasnije dodajte dobrovoljne stvari. Možete ih raditi i uporedo naravno, ali nemojte stavljati sporedne stvari na mjesto obaveznih. Mnogi od nas znaju hadisi kudsij: ‘’Ništa Mog roba ne približava Meni kao kad čini ono što sam naredio. A zatim on Mi se nastavlja približavati sa dobrovoljim djelima kako bih ga zavolio. ‘’ (Buhari)

Ono što je, također, od velike važnosti jeste da vam pomognu dobar prijatelj, supružnik ili učitelj. Ako takvih nemate sad, trudite se da ih nađete. Allah je Onaj koji upućuje i on je Er-Rezzak i On će vas opskrbiti. Ali, moramo učiniti taj prvi korak i vratiti se Gospodaru.

(Piše: Jinan Bastaki / Prijevod: Anesa Gegić)