HUTBA: VOLONTIRANJE – IZVOR SNAGE I NAPRETKA SVAKE ZAJEDNICE

0
Hutbu poslušajte od 55:40min

Hvala i zahvala pripadaju Allahu Uzvišenom, osim kojeg drugog Boga nema. Njemu se utječemo od ružnih postupaka naših i molimo Ga da nas usmjeri ka djelima kojima je On zadovoljan. Amin

Neka su salavati i selami Allahovom poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici i uzoritim ashabima.

Jedan od izvora snage i napretka svake zajednice je volontiranje. Volontiranje podrazumjeva rad u korist ili za dobrobit drugih bez finansijske naknade. U naprednim društvima ćete vidjeti da je sasvim normalno i pohvalno da ljudi na dnevnom ili sedmičnom nivou volontiraju, besplatno rade i tako pomažu različitim udruženjima ili pojedincima u zajednici.

Jedan ili dva sata na sedmičnom nivou pojedincu neće utjecati da se mora odreći nekih svojih obaveza, životnih aktivnosti, a za zajednicu, za udruženje, za dijete ili osobu koja je uskraćena određenih blagodati će puno značiti da im neko pokloni jedan sat sebe, da im bude pri ruci, da im unese tračak svjetlosti i otkloni ili barem olakša  borbu sa svakodnevnim izazovima.

Islamu i muslimanima volontiranje nije strano. Mi za ovakav rad koristimo riječ hizmet, ali i nazivamo ga kao rad u ime Allaha.

Allahov poslanik Muhammed, a.s., kaže: „…Allah će pomoći onome ko bude bio u pomoći svome bratu. Onome ko bude olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegovu tegebu na Sudnjem danu.“ (Buhari, Muslim…)

Allahov Poslanik, a.s.,također,  je rekao da je dio imana (vjerovanja) ukoloniti sa puta ono što smeta prolaznicima.

Kao narod sa ponosom možemo da kažemo da je većina naših džamija izgrađena zahvaljujući satima i satima volonterskog rada naših džematlija. Mnogi objekti od društvenog značaja, putevi, dovođenje vode u mahale, sela i gradove su rezultat volonterskog rada. Dakle, volontiranje je nešto što nam je poznato i što nam nije mrsko.

Međutim, dvije su stvari koje nam po ovom pitanju ne idu u prilog. Prva je da kada naviknemo da neko čini hizmet ostali se uspavamo. I onda, nažalost, nije rijedak slučaj da se ti pojedinci umore. To se zove sagorijevanje volontera. Da se to ne bi desilo treba da što veći broj ljudi bude uključen u ovakav način rada.

Drugi problem koji se ovdje javlja je da ljudi volontiraju samo kada nemaju ništa drugo za raditi. Ili kada su neke akcije, kada se pozovu, međutim, bojeći se emaneta ljudi ne žele da se obavežu na jedan takav angažman.

A volonter bi, upravo, trebao da svoj angažman shvati kao preuzeti emanet kojeg treba do kraja iznijeti. Ako zajednica na tebe računa, ako si se prihvatio da bolesniku hizmetiš onda imaj na umu da neko od tog tvog rada zavisi i nemoj dozvoliti da ostane bez tvoje podrške.

Braćo i sestre, svako od nas je darovan određenim darom kojim drugima možemo olakšati, razgaliti, pomoći. Možemo li zamisliti, šta bi značilo jednoj zajednici kada bi imala 100 volontera koji bi sedmično izdvojili po jedan sahat da pomognu bolesnima, da otklone neki kvar u objektima od društvenog značaja, da papirić koji je neko nesavjestan bacio skloniš u kantu za otpatke, da razgrneš snijeg u svojoj mahali ili kvartu, da urediš i očistiš neku zelenu površinu… Činiti dobro drugima je nešto što će imati pozitivan učinak svakom volonteru. Svaki čovjek će osjetiti sreću i zadovoljstvo nakon takvih  djela. A kod Allaha, nagrada je najljepša. Zato uzrečica da je bolje džaba ležati nego džaba raditi ne bi smjela biti rečenica koju će musliman i pomisliti, a kamoli reći. Umjesto toga, svaki paprić na putu koji vidiš shvati kao priliku da uradiš dobro djelo. Razmisli gdje bi bilo najbolje i pokloni sedmično jedan sahat svoga rada na tom mjestu. Neka volontiranje bude sastavni dio tvoga života.

Stari Ilijaš; 29.01.2021. godine

Hutbu održao: Amel-ef. Muminović

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: