HUTBA: SNAŽAN VJERNIK JE BOLJI I ALLAHU DRAŽI OD SLABOG VJERNIKA

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Snažan vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, ali u obojici je dobro. Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti! Ako te nešto zadesi, ne reci: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: To je Allahova odredba i On čini šta hoće, jer (riječi) „da sam“ otvara vrata šejtanu.” (Muslim)

Brojni su kur'anski ajeti i hadisi koji podstiču vjernike na sticanje  pozitivnih ljudskih osobina kako bi izgradili jaku ličnost koja će biti sposobna da odgovori na brojne izazove sa kojima se susreće čovjek u svakodnevnom životu.

U ovom hadisu se spominje jedna od temeljnih i najsveobuhvatnijih osobina a to je snaga. Snažan vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika. Većina nas pri prvom slušanju hadisa pomisli na fizičku snagu, međutim, zapažamo da je ovdje rečeno „snažan vjernik“ a ne snažan čovjek. Stoga ovaj termin „snažan vjernik“ ima mnogo šire značenje. Fizička ili tjelesna snaga je samo jedan elemenat ili segment koji sačinjava sveukupnu snagu jednog vjernika muslimana. Istinska i iskonska snaga leži u iskrenom i čvrstom vjerovanju-imanu.

Pod jakim i snažnim vjernikom prije svega, podrazumijeva se musliman koji čvrsto i nepokolebljivo vjeruje, koji je odlučan, koji se bori protiv svojih hirova i nagona, onaj koji se suprotstavlja šejtanu i uticaju lošeg društva i sredine. Istovremeno, takav vjernik vodi brigu i o svome tijelu i fizičkoj snazi, kako bi bio jak i sposoban da uspješno i kvalitetno obavlja dunjalučke poslove preko kojih stiče nafaku ali i obavlja vjerske dužnosti preko kojih uljepšava svoj život i život ljudi oko sebe i zaslužuje nagradu na ahiretu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je potvrdio da je i slabi vjernik dobar, jer i on posjeduje osnovu dobrote a to je iman vjerovanje. S druge strane onaj ko ima samo snagu, a nema vjere da ga usmjerava, takvog često njegova snaga vodi u nasilje. To vidimo kod pojedinaca ali kod kolektiviteta tj. društava i država. Šta su ljudi spremni činiti drugim ljudima kada se osjete snažnim i nadmoćnjim nad drugim ljudima, to smo mi osjetili na svojoj koži, ali nažalost danas gledamo da ljudi koji sebe nazivaju muslimanima pokazuju svoju snagu i nadmoć nad drugim muslimanima čineći im najgore oblike nasilja.

Kada je u pitanju slabost kod vjernika ona može biti posljedica više sile na koju vjernik ne može uticati i on zbog te slabosti neće odgovarati. To je kao da zbog bolesti ili starosti ima fizičkih ili mentalnih nedostataka ili slabosti. Musliman koji je slab zbog tih razloga je dobar i Allah njega voli. Međutim, druga vrsta slabosti je slabost koja je posljedica straha, škrtosti pohlepe isl. zbog tih osobina neki ljudi ne smiju da prave hrabre korake, ne smiju da govore istinu, prihvataju da budu poniženi i slabi.

O takvima Allah u Kur'anu kaže: “Kad meleki budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, upitat će ih: “Šta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. – “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.” (En-Nisa, 97-99.)

Nakon što je ukazao na značaj snage u životu vjernika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje žudnju, težnju pa kaže: „Teži za onim što će ti koristiti. Zašto sada spominje težnju ili žudnju, ulaganje truda. Zbog toga što svaki čovjek ima neke želje i za nečim teži i žudi.

Na putu realizacije tih svoji težnji čovjek troši svoju snagu potpuno ili dio nje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže: “Stari čovjek a kod njega ostaje dvije težnje mlade: težnja za imetkom i težnja za (dugim) životom.” (Muslim)  S obzirom da svaki čovjek imam određene težnje i želje, islam se ne bori protiv ljudske prirode nego nastoji da je usmjeri kako bi čovjek imao koristi od tih svojih želja i težnji.

Zato Allahov Poslanik kaže: “Teži za onim što će ti koristiti!”, drugim riječima nemoj tračiti svoju snagu i druge potencijale na nešto što će ti štetiti. Islam je odredio pet ključnih, temeljnih vrijednosti zbog kojih se valja truditi i koje treba štiti, a to su: život, razum, porijeklo, imetak i vjera.  Od svih njih vjera je najvažnija  jer ona čovjeka usmjerava i ko bude vjeru imao i po njenim uputama živio ona će ga usmjeriti pa će on svakoj stvari mjeru znati.

Nakon što nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  savjetuje da se trudimo i radimo za ono što će nam koristiti, sljedeći savjet koji nam poručuje je: traži pomoć od Allaha. Zašto se sada spominje traženje pomoći. Zbog toga što čovjeka nekada njegova snaga i moć koja posjeduje, a koja se može ogledati u njegovoj fizičkoj snazi ili njegovj moći koju ima zbog položaja koji obnaša ili imetka koji posjeduje, dakle nekada čovjek zbog te svoje snage i moći zaboravi na Allaha misleći da on zboga toga što to posjeduje može radit sve šta poželi i neograničeno dugo.

Vjernik nebi smio dozvoliti da tako razmišlja, nego uvijek treba biti svjestan da su to blagodati koje mu je Allah podario i da bez Božije pomoći i milosti on ništa nebi mogao postići i uraditi. Nije bez razloga da u Fatihi koju svakodnevno učimo na svakom rekatu jedan od ajeta jeste (ijjake neabudu ve ijjake nestein – Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo).

S druge strane, također, se  dešava da čovjek ulaže trud ali ne može da postigne ono što želi i tada opet se treba obratiti Allahu i od Njega pomoć tražiti. Traženje pomoći od Allaha ne isključuje pravo traženja pomoći od ljudi i međusobne saradnje jednih sa drugima. Naprotiv vjernicima je naređeno da jedni drugima pomažu i da međusobno sarađuju.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže: “Allah pomaže čovjeka sve dok on pomaže svoga brata.” (Ahmed) Pa ako želimo da budemo od onih kojima Allah pomaže, kojima će se odazvati kada Ga zamole trebamo mi biti od onih koji pomažu svoju braću.

Koliko Allah vrjednuje pomoć koju pružimo bratu muslimanu vidi se iz drugog hadisa u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže da će Allah na Sudnjem danu reći čovjeku: “Bio sam bolestan pa me nisi obišao, bio sma gladan pa me nisi nahranio. Čovjek će upitati pa kako ćeš ti Gospodaru biti bolestan i gladan? Allah će odgovoriti: “Bio je bolestan moj rob taj i taj a nisi ga obišao, bio je gladan moj rob  taj i taj a nisi ga nahranio.” (Ahmed)

Sljedeća poruka koju nam Poslanik upućuje u ovom hadisu jeste: i nemoj klonuti. Nakon što nam je ukazao na značaj snage kod čovjeka, zatim podsticaja da se trudimo, zatim da pomoć tražimo  od Allaha, a sve su ovo pozitivne osobine, nakon svega toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  nas upozorava da se čuvamo dvije osobine koje mogu negativno uticati na čovjeka i njegovu ličnost pa da ne iskoristi svoju snagu i potencijale.

Prva od njih je da čovjek klone duhom pa odustane od svojih namjera i ciljeva ne iskoristivši svu svoju snagu. Drugi razlog zbog  kojeg neki ljudi ne iskoriste svoje potencijale jeste da su previše okrenuti prošlosti u smislu da stalno tuguju i žale za nekim propuštenim prilikama iz prošlosti.  Takvima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  poručuje: “Ne reci: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: To je Allahova odredba i On čini šta hoće, jer (riječi) „da sam“ otvara vrata šejtanu.”

Poslanik nam zabranjuje da goovrimo „da sam uradio tako i tako“ jer te riječi otvaraju vrata šejtanu. Tako što mu pružaju priliku da ubacuje čovjeku sumnje u opravdanost njegovih postupaka, a ako čovjek počne da sumjnja u svoje postupke to je prvi korak na gubljenju samopouzdanja što vodi do umanjenja radne sposobnosti.

Osim toga riječi “Da sam uradio to i to, bilo bi to i to!” dovode u pitanje našu vjeru u 6. Imanski šart tj. Božije određenje ili sudbinu. Nas vjera uči da ono što nam se desilo nije nas moglo mimoići, a ono što nas je mimoišlo nije nas moglo potrefiti.

Molimo Uzvišenog da nas učini snažnim koji svoju snagu koriste za ono što im koristi na ovom i budućem svijetu, oslanjajući se na tom putu samo na Allaha, a da ne budemo od onih koji odustaju niti od onih koji žale i tuguju za propuštenim prilikama u prošlosti.

Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  13.11.2015. godine