HUTBA: ALI MU JE SRCE SMIRENO, ZADOVOLJNO I ZAHVALNO
Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Onome Koji poznaje tajne naših srca i zna ono što skrivamo i ono što pokazujemo.
Salavati i selami neka su na Allahova poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji nastoje očistiti svoja srca i odgojiti svoje duše.
Braćo i sestre, u prethodnim hutbama govorili smo o duši – o njenim stanjima, njenoj borbi i njenom odgoju kroz svakodnevne navike. Govorili smo kako čovjek nije pozvan da uništi svoju prirodu, nego da je usmjeri prema onome što vodi Allahovom zadovoljstvu.
Poslanik Muhammed, a.s., kaže: “U tijelu ima jedan organ; ako je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a ako je pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. To je srce.”
Ovaj hadis nas podsjeća da čovjek nije samo ono što pokazuje ljudima. Nekada čovjek može izgledati lijepo, smireno, zadovoljno, a da u sebi nosi nemir, nezadovoljstvo, i da je daleko od Allaha. A nekada čovjek prolazi kroz teškoće, bolesti, gubitke materijalnih dobara, ali mu je srce smireno, zadovoljno i zahvalno.
Zato islam ne popravlja samo vanjštinu čovjeka. Ne traži samo formu ibadeta, nego stanje srca iz kojeg taj ibadet dolazi. Allah ne gleda u naš izgled niti u naš imetak, nego gleda u naša srca.
Imam Gazali u svom, čuvenom djelu, Ihja ulumid-din govori da je srce vladar čovjekovog bića. Tijelo, strasti i organi su poput vojske koja slijedi ono što srce naređuje. Ako je srce ispravno, onda čovjekov pogled, govor i postupci idu putem dobra. A kada se srce pokvari, ni vanjština čovjeka ne može dugo ostati ispravna. Gazali kaže da srce nije samo mjesto osjećaja, nego mjesto spoznaje. Čovjek ne vidi istinu samo očima, nego srcem. Zato Kur’an govori o ljudima koji imaju oči, ali ne vide, i imaju srca, ali ne razumiju.
Braćo i sestre, danas čovjek može imati mnogo informacija, mnogo pročitanog znanja i mnogo izgovorenih riječi, a da mu srce ostane prazno. Jer nije svako znanje svjetlo. Znanje postaje svjetlo tek kada siđe u srce i kada čovjeka promijeni.
Gazzali navodi primjer srca kao ogledala. Ako je ogledalo čisto, ono jasno pokazuje stvarnost. A kada ga prekriju prašina i tama, čovjek više ne vidi jasno ono što je istina. Tako i grijesi, nemar i oholost ostavljaju trag na srcu. Ne odjednom, nego postepeno. Čovjek nekada ni ne primijeti kako mu srce otvrdne, kako mu ibadet postane težak, kako ga grijeh više ne boli i kako mu dunjaluk postane važniji od ahireta.
Zato je važno da čovjek čuva svoje srce prije nego što se pokvari. Jer kada srce oslabi, onda oslabi i duša, oslabi volja za dobrim i čovjek izgubi unutrašnju borbu o kojoj smo govorili u prethodnim hutbama.
Kao što srce može oslabiti, ono može ponovo oživjeti. Allah nije zatvorio vrata povratka. Srce se čisti tevbom, zikrom, učenjem Kur’ana, iskrenim namazom i dobrim djelima. Uzvišeni Allah kaže: “A srca se doista smiruju kada se Allah spominje.”
Koliko je danas ljudi koji traže smiraj svuda osim tamo gdje se on nalazi. Traže ga u imetku, zabavi, prolaznim stvarima i ljudima, a srce ostaje prazno. Jer srce je stvoreno da bude vezano za Allaha. I kada se udalji od Njega, ništa drugo ga ne može istinski smiriti.
Zato je naš zadatak da pazimo šta puštamo u svoja srca, čime ih hranimo i prema čemu ih usmjeravamo. Jer srce koje se ne hrani Istinom, polahko će se naviknuti na nemar. A srce koje se udalji od Allaha, osuđeno je na nemir.
Allahu naš, podari našim srcima skrušenost i smirenost u spominjanju Tebe. Ne dozvoli da nam srca skrenu nakon što si nas uputio. Učini da Ti dođemo sa zdravim i čistim srcima. Amin!
