ALLAH ĆE BITI NA POMOĆI SVOME ROBU SVE DOK ON BUDE NA POMOĆI SVOME BRATU!
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji čovjeka stvara nejakim i slabim, pa mu poslije slabosti snagu daje. Veličanstvena je Njegova snaga i moć. Golema je i milost Njegova, kojoj se vjernici nadaju i za koju dove upućuju.
Neka su salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda, a.s., na njegove vjerne sljedbenike i sve one koji žive i umiru s vjerom u srcu. Allah je u Svojoj Knjizi kazao: Zaista smo ti Mi dali najveće dobro. Pa klanjaj se svome Gospodaru i kolji kurban. Onaj ko tebe (Muhammede) mrzi bez pomena će ostati. (el-Kewser,1-3)
Draga i poštovana braćo.
Ovo su dani početka zul-hidžeta, posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara. Naši hadžije otputovali su u Meku i Medinu, da obave obrede hadža. Hadž je nijet, kojim krećemo prema mjestu o kome je Allah kazao:
Zaista, prva kuća koja je radi ljudi podugnuta je ona u Beki, koja je blagoslovljena i smjernica je narodima… Ko uđe u nju bit će siguran. Allah poziva ljude Svojoj kući, one koji mogu savladati put do nje (Ali Imran, 96).
Mi koji smo ostali ovdje, u našoj lijepoj domovini, s njima smo u mislima i dovama, moleći Allaha za mir, sreću, zdravlje i dobro za sve ljude i cijelu zajednicu.
Draga i poštovana braćo.
Allahova vjera je islam.To je vjera pokornosti, dobrote i pobožnosti, onako kako ju je prenio poslanik Muhamed, a.s., u svom poznatom govoru: Islam stoji na pet stubova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed,a.s., Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadža ko je u mogućnosti da ga obavi.
Ovih pet stubova islama minimalni su zahtjevi da se za čovjeka može reći da je musliman. Istovremeno, svako dobro djelo koje vjernik učini, s nijetom da se približi Bogu, također spada u služenje Bogu. Dobro nema granica; to je sve što je Bogu drago, a ljudima korisno i milo, počev od najmanje stvari, kao što je osmijeh na licu prilikom susreta s drugim ljudima, ili, kako Poslanik reče, uklanjanju s puta onoga što smeta ljudima.
Uvjerenje i vjera (iman) pitanje je srca. Ljudsko srce je u Božijim rukama. Nema puta ka Bogu osim pomoću ljubavi, blagosti i dobrote. Ne postoji prinuda kojom se ljudsko srce može natjerati da sluša i da se povinuje. Zna to Onaj Koji ga je stvorio, a trebalo bida znamo i mi koji često umišljamo snagu, moć i veličinu. Oni koji žude za Allahovom blizinom, čine to iz ljubavi a ne iz straha.
Allah je kazao: U vjeru nema prisiljavanja; pravi put se raspoznaje od stranputice. Ko zaniječe taguta, a uzvjeruje u Allaha prihvatio je najčvršću vezu. (el-Bekare, 256)
Allah iskušava ljude u njihovoj iskrenosti, a oni, s druge strane, isprobavaju Božiju milost svojim griješenjem i pokajanjem, traženjem oprosta. Jedno od tih iskušenja je kurban, koji predstavlja veliki test za Ibrahima, a.s., njegovu vjeru i uvjerenje, odanost i pokornost, njegovu spremnost da ispuni datu riječ i zavjet kojim se obavezao Allahu, dž.š.
Ibrahimova kušnja bila je ono što mu je najdraže – njegov sin Ismail, kojega je dobio u starosti i koga je iščekivao cijeli svoj život. U ovom kur'anskom kazivanju Allah pokazuje Ibrahimovu ljudsku narav, koja nimalo nije različita od bilo koje druge ljudske naravi. Cijeli život, do duboke starosti, očekivao je da ga Allah pomiluje i usliša njegovu najveću želju da dobije evlada. U toj ljudskoj želji se zavjetovao da će dijete žrtvovati, ako ga vidi svojim očima.
Bio je to veliki zavjet i još veća kušnja za njegovu vjeru, iskrenost i postojanost u njoj. Čovjek je obavezan da na svakoj blagodati bude zahvalan i da svaki zavjet ispuni. Iako teška srca, Ibrahim je smogao snage da ostane odan Bogu i u najvećoj kušnji koja može zadesiti čovjeka.
Kazivanje o Ibrahimu i Ismailu ima svoj dublji odgojni karakter za sve generacije muslimana, ali i kršćana i jevreja. Svako od nas ima svog Ismaila ili Ishaka. Svako od nas mora žrtvovati svoju želju kada od nas Bog zatraži, da bismo potvrdili svoju vjeru. Pitanje je samo dali mi prepoznajemo svog Ismaila koji može biti bilo šta u našim životima: imetak, moć, vlast,ugled, neka osoba, naša porodica, stanje itd.
Dunjalučka želja, to je ono što slabi našu vjeru.To je ono za što smo se vezali i što nas odvraća od blizine Boga i ne da nam da spoznao istinu, zbilju i suštinu svijeta. Ono što volimo slijepom ljubavlju. Zbog toga, kada žrtvujemo kurbana, ne žrtvujemo samo životinju, to je mnogo više od toga, to je naš Ismail, naša želja, kušnja i belaj s kojom izlazimo na žrtveno mjesto, predani Bogu i odlučni da u Njegovo ime prinesemo žrtvu.
Draga i poštovana braćo.
Kurban je stroga vjerska dužnost, vadžib, za odrasle i imućne muslimane i muslimanke, čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kao i zekat i sadekatu-l-fitr, i kurban spada u imovinski ibadet. Naređen je Kur'anom u suri Kewser: Klanjaj se namazom svome Gospodaru i kolji kurbana.
Allahov poslanik Muhamed,a.s., upozorio je muslimane da je kurban obaveza koja se mora izvršiti: Ko imadne dovoljno imovine, a ne zakolje kurbana, neka se ne približava našoj musali (džamiji).
Mudrost propisivanja kurbana, kako ističe naša ulema, ogleda se u tome da se njime iskazuje zahvala Allahu dž.š., na Njegovim mnogobrojnim blagodatima i zahvala za čuvanje od velikih belaja i iskušenja tokom godine.
Isto tako, kurbanom se proširi i opskrba, kako porodici koja je zaklala kurbana, tako i siromasima, rodbini i prijateljima kojima se daje kurban. Poslanik, a.s., uputio nas je da je prvo što ćemo učiniti na dan bajrama da klanjamo namaz, a zatim da se vratimo našim kućama i žrtvujemo kurbana.
Draga i poštovana braćo.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegoviniorganizirano provodi akciju prikupljanja kurbana. Naši muslimani dobrovoljno uplaćuju svoje kurbane za potrebe naših obrazovnih zavoda, za pomoć materijalno slabima i ugroženim i za drugehumanitarne svrhe, decenijama. S druge strane, mi pružamo podršku našim muslimanima koji vrijedno rade na svojim imanjima i čija se životna egzistencija vezuje za ta imanja tako što od njh otkupljujemo stoku za kurbane. Ovim našim pristupom omogućujemo da se kurban ispuni kao vjernička zadaća u svome temeljnom određenju: da bude i izraz duboke i iskrene pobožnosti i da bude izraz našega osjećaja za potrebe drugih.
Apelujem na sve vas koji se možete pridružiti ovome jedinstvenom poduhvatu dobra da to učinite. Neka svako od nas ko je u mogućnosti da kupi kurbana nastoji to učiniti na ovaj način. Na našoj solidarnosti uvijek se gradila naša bolja budućnost. Sjetimo se i u ovoj prilici riječi Poslanika, a.s.: Allah će biti na pomoći Svome robu sve dok on bude na pomoći svome bratu.
Draga i poštovana braćo.
Ovih dana gledamo i slušamo vijesti o fizičkim i verbalnim pritiscima na našu domovinu. Nije nam svejedno što ih čujemo i vidimo. Uznemireni smo i zabrinuti. Još su svježa naša sjećanja na bajrame u kojima se prolivala krv našeg naroda i u kojima su nasrtali na naše živote, našu slobodu i našu domovinu.
Isto tako, sjećamo se i naše snage kojoj se neprijatelji nisu nadali, a kojom smo se odlučno suprotstavili zlu. Danas se nadamo da će avantura u koju su krenuli neki ljudi biti zaustavljena i da ćemo se svi posvetiti miru i izgradnji naše domovine.
Istovremeno, poručujemo svima da je naša domovina naš emanet kojeg ćemo snažno čuvati i braniti. Apeliram na sve ljude u Bosni i Hercegovini da odbace logiku inata i da ne kreću na put koji može biti put bez povratka. Ništa dobro iz toga se ne može izroditi. Sada je potrebna suzdržanost, strpljenje ali i naša budnost i odlučnost.
Neka ne zaborave oni koji unose nemir među nas a i njihovi nalogodavci da konačna riječ neće biti njihova, već riječ patriota ove zemlje. U to niko ne treba sumnjati.
Draga i poštovana braćo.
Uputimo dovu Svevišnjem Bogu da našoj zemlji podari mir, njenim ljudima razum i slogu, našoj djeci koja kreću u školu bistrinu uma i lijep ahlak, našim braniteljima hrabrost i istrajnost, našoj ulemi razboritost i iskrenost. Neka dobro i mir vladaju našom domovinom. Amin!
Piše: Reisu-l-ulema usein ef. Kavazović / 2.9.2016. godine