HUTBA: PRAVDU ŽIVIMO U SVOJIM ŽIVOTIMA!
Hvala i zahvala pripadaju Uzvišnom Allahu, hvala Mu na neizmjernim blagodatima kojima nas daruje za koje Ga molimo da nas počasti spoznajom Njegove veličine kroz njih, a posebno da nas učini od onih koji će Mu na blagoadatima zahvalni biti.
Salavati i selami neka su Muhammedu, s.a.v.s., Allahovom, dž.š., poslaniku i miljeniku, njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima.
Ovih dana smo, draga braćo, često bili u prilici slušati 107. ajeti kerim iz sure El Enbija u kojem Uzvišeni kaže: “A tebe smo (Muhammede) kao milost svjetovima poslali!”
Nakon što smo kroz prethodne hutbe mogli uvidjeti kako se ta milost odražavala prema posebnim, specifičnim kategorijama u društvu, od danas ćemo vidjeti kako se Poslanikova, a.s., milost kroz formiranje i odgajanje na plemenitim, moralnim principima odražavala prema društvu u cjelini.
Jedan od tih morlanih principa kojeg je Poslanik, a.s., uspio izgraditi u jednom plemenskom ambijentu, društvu koje je utemeljeno na rasnim, plemenskim, materijalnim osnovama, dajući prednost onim jačim, bogatijim, a tretirajući druge kao predmete, mašine je princip pravednosti. Današnje, moderno društvo, društvo u kojem se toliko govori o ljudskim pravima ali i pravima drugih živih bića ima veliki problem u uspostavljanju prvednog sistema.
Ovo braćo ne znači, da danas nema pravednih ljudi, kao što ne znači ni da u vrijeme džahilijjeta nije bilo pravednih ljudi. Međutim, kao što je džahilijjetski sistem imao pogrešne aršine po ovom pitanju, kada malo dublje analiziramo stanje društva u kojem živimo, možemo konstatovati da ni ovaj danas koji na sav glas govori o ljudskim pravima, nije daleko odmakao.
Kako je Resulullah, a.s., u jednom takvom ambijentu uspio da izgradi društvo kojem će jedna od glavnih odrednica biti pravda. Odgovor je, braćo i sestre, vlastitim primjerom. Kada je jedna ugledna žena uhvaćena u krađi, neki su pokušali posredovati kod Muhammeda, a.s., da istu ne kazni. Allahov Poslanik, a.s., na ovo odgovara: “Da je ukrala Fatima kći Muhammeda, ja bih joj odsjekao ruku.” Znao je Allahov Poslanik da je pravda najvažnija u međuljudskim odnosima, jer kada nema pravde vladaju tmine i ljudima je teško.
Međutim, Poslanik, a.s., nije čekao da postane Poslanik, da formira islamsku državu pa da bude pravedan. Poslanik, a.s., je kao takav bio od svog postojanja i kao takvog su ga znali i prije poslanstva, što su vrlo čessto i njegovi najljući neprijatelji potvrđivali. Kao takav, Poslanik, a.s., je ashabe učio pravednosti i i od njih očekivao pravedan odnos prema svakome. Jedan od ashaba koji se posebno po tome spominje je Omer, r.a., drugi halifa. Međutim, želim naglasiti, da su i drugi ashabi išli stazom Resulullaha po pitanju pravednosti i da nije samo Omer, r.a., taj koji je bio pravedan. To potvrđuje i činjenica da se u povijesti islama period vladavine prve četverice halifa koji su bili ashabi Allahova poslanika, a.s., naziva Hulefai rašidun, pravedne halife.
Ali, draga braćo, naglasit ću: ni jedan od ovih ashaba nije čekao da postane halifa kako bi postupao pravedno. Svi oni su pravedno postupali kako za vrijeme svoga hilafeta, tako i prije toga.
Zašto ovo naglašavamo? Zato, draga braćo, što imam osjećaj da danas kada govorimo o pravdi, ili o nedostatku pravde uvijek upiremo u druge, najčešće u one koji su na vlasti ili nekoj funkciji. Naravno, oni trebaju biti pravedni, ali to ne znači da ti i ja ne trebamo pravedno postupati.
Društvo koje očekuje da će princip pravde zaživjeti bez pravednosti na svim nivoima, počevši od porodice pa do onih koji su na vlasti je u velikoj zabludi. Vrlo često ćemo čuti kako se ljudi žale na nepravdu, međutim da li smo i sami pravedni. Odgovorimo sebi, da li pravedno postupamo prema našoj djeci. Svi će odgovoriti: naravno! A kakva je situacija kada ostavljamo svoj imetak i kada imamo mušku i žensku djecu. Da li smo pravedni prema našim kćerima kada sinu prepišemo sve što imamo a kćer izostavimo.?
Da li smo pravedni kada, kako ne bi platili kaznu za prekršaj u vožnji, pozovemo prijatelje na funkciji ili damo mito. A sutra, kada zbog prebrze vožnje naša djeca nastradaju onda tražimo pravdu od istih onih kojima smo mito dali da nas ne kazne.
Pravda nije princip i obaveza samo onih koji imaju vlast, već, svi smo mi odgovorni i svako će biti pitan za ono što mu je povjereno.
Pravdu živimo u svojim životima, pa će se ona raširiti i u društvu u kojem je priželjkujemo.
Molimo Uzvišenog, Onog koji je Prevedni, da budemo pravedni, da emanete koje imamo ne iznevjerimo i da se drugi o nas ne ogriješe. Amin
Džamija Stari Ilijaš; 07.12.2018. godine
Hutbu održao: Amel ef. Muminović
