VJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Hvala Allahu koji je Ismaila velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio. Salavat i selam na poslanika Muhammeda a.s., koji nas je svim, pa i propisima kurbana podučio.

Draga braćo, pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“. (Hadž, 34.). Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur'anskoj, suri Kevser, Allah dž.š., klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva.

Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer: „Allah prima od bogobojaznih“. (Maide, 27). Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.

Kroz kazivanje o Ibrahimu a.s., i sinu mu Ismailu a.s., dobivamo spoznaju da ljubav prema Gospodaru biva obilno nagrađena. Spoznajemo da žrtvovanjem onog što je i nama drago ostavljamo trag na Dunjaluku. „Spomen je na Ibrahima“. (Saffat, 109.), i gradimo sebi kuću u Džennetu „Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“. (Saffat, 110.)

Allahu dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“. (Hadždž, 37.). Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“. (Hadždž, 37.) To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.

Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“. (Ahmed). „Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“. (Muslim), podučavao je Poslanik. Ta nagrada, bit će dostignuta samo ako kurban bude imao stvarni uticaj na nas, ako bude žrtva sa sadržajem.

Žrtva sa sadržajem bit će ako iz kurban naučimo da samo ono što je dobro, ono što je i nama drago, žrtva je stvarno. U kurban ne može; sakato, hromo, slabo. Iz kurbana također učimo da u dijeljenju, žrtvovanju ne smije biti nikakvog dunjalučkog interesa, niti ikakvog profita iz žrtve. Poslanik je rekao: „Ko proda kožu svoga kurbana, on nema kurbana“.

Vjernik nikad ne stavlja težište na cijenu žrtve, ne naglašava u žrtvu uloženo, već korist dobivenu. U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.

Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili… Kad prođu dani žrtve, bajramski dani kad prođu, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik težište stavlja na ono čemu nas žrtva uči, a kurban nam spoznaju daruje da se za porodicu čovjek svakodnevno žrtvuje.

U kurbanskoj cjelini druga trećina je rodbini propisana. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove: „Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“. (Tirmizi). Obavezni smo se pomagati. I kad prođu dani žrtve, kad se završe dani bajramski ne prestaje naša obaveza da se jedni za druge žrtvujemo. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša Mu treba. Poslanik upozorava: „Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).

U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“. (Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro.

Našim kurbanima možemo i trebamo snažiti i našu zajednicu, našu Islamsku zajednicu. Dalekovidi ljudi, naši vrli predhodnici su razumijevajući moderni način života, život u gradskim četvrtima i soliterima omogućili da se o kurbanima brine Zajednica. Omogućila nam je Zajednica da ispunimo svoju obavezu, upotpunimo propis i postignemo veliko dobro. Našim kurbanima koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo doprinosimo njenom jačanju i istovremeno brinemo za veliki broj ljudi i ustanova od općeg, javnog značaja. Meso od našeg kurbana uplaćenog u Islamsku zajednicu će osim do naših medresa stići do bolničkih restorana, dječijih i studentskih domova, domova za nezbrinutu i sa posebnim potrebama djecu, povratničkih naselja, javnih kuhinja…

Kurbanima, koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo, ekonomski jačamo našu Domovinu i velika smo podrška razvoju stočarstva. Kupovinom kurbana u našoj Domovini, a ne u Australiji ili ko zna gdje, mi pomažemo razvoju našeg stočnog fonda. Rijaset će ove godine od naših povratnika u manji BiH entitet otkupiti hiljadu i petstotina kurbana. Povratnici će tako biti pomognuti jer će svoj proizvod prodati a u istim tim povratničkim mjestima, kurbani će biti zaklani i povratnicima podijeljeni.

Uključimo se braćo u akciju, Rijasetovu akciju klanja kurbana, jer nam ona donosi svima korist višestruku. Prije svega, sigurni smo da će sve biti urađeno u skladu sa propisima naše vjere i da će nam kurbani biti ispravni. Korist će biti i našoj Zemlji jer ćemo naš novac trošiti kupujući domaće i tako podržati razvoj poljoprivrede u našoj Zemlji. Korist ćemo imat mi, proizvođači, a posebnu će korist imati oni koji će mesom naših kurbana pomognuti biti, koje smo već spomenuli.

Korist će imati i naša Islamska zajednica jer će kroz akciju sakupljanja kurbanskih kožica ostvariti dobit iz koje će moći podržati razvoj naših obrazovnih ustanova i institucija Islamske zajednice uopće. Kao što nam je stalo da se kurbansko meso po propisu vjere razdijeli, jednako nam treba biti važno da se i prema kožici kurbanskoj odnosi ispravno jer je ona dio našega kurbana. Treba nam neko ko će se brinuti da se ona adekvatno zbrine, i na vrijeme i na pravo mjesto preda. A to mjesto je Islamska zajednica. Ne pobrinuti se za kurbansku kožicu ili ne daj Bože istu prodati ili se prema njoj nemarno odnositi znači, uloženo u kurban izgubiti.

Brojne su braćo koristi od kurbana. Nama koji nemamo priliku u svojoj avliji, u duhu naše vjekovne tradicije kurban zaklati i radost bajramsku s rodbinom i komšijama dijeliti, Islamska zajednica je alternativa. Ne dvoumimo, naše kurbane u Rijaset Islamske zajednice uplatimo i svu tu korist i nagradu koju nam kurban donosi u knjigu naših dobrih djela uknjižimo.

Uzvišeni Bože, molimo Te da kurbane naše primiš. Amin!

(Piše: Izet ef. Čamdžić)