POUČNA PRIČA: UČENICI I ZEKAT

Jednoga Ramazana učitelj dobi nešto novca od zekata da ga podijeli siromašnim učenicima, kojih je u razredu bio priličan broj. Pošto je dobro poznavao stanje svakog od njih, novac je podijelio shodno tome. Tako je onima koji su bili siromašniji dao veći iznos, a ostalima manji.

Nakon toga, učitelj je čuo da je među učenicima nastala svađa zbog toga što su neki dobili više a neki manje. Stoga odluči da im održi jednu praktičnu lekciju. Odveo ih je na mjesto gdje je bilo vrele vode, a na tom mjestu su stajale kamene ploče koje su u dodiru s vrelom vodom bile vrlo vruće. Ispred tih ploča učitelj postavi sto i stolicu te sjede.

Onda je prozivao jednog po jednog učenika koji bi stajali na te ploče pred njim. Zatim bi upitao: “Koliko si ti dobio novca?” Neko bi rekao: “Jednu marku”. ”A šta si kupio za to?” – upitao bi učitelj. ’’Svesku i olovku” – rekao bi, a zatim bi otišao a da se ne oprži. Međutim, oni koji su dobili više novca nabrajali su: “Cipele, hlače, majicu, svesku, olovku, pernicu, linijar, flomastere….” Dok bi sve nabrojali poskakivali bi, jer su ploče pržile njihove tabane.

Toga dana bogatiji učenici postadoše svjesniji svoje odgovornosti prema Allahovim dž.š. blagodatima i da valja za to težak račun položiti, na što im je slikovito ukazao njihov učitelj. Pomisliše kako je bogatstvo kao i siromaštvo iskušenje na koje je stavljen čovjek. Stoga se pokajaše što su se žalili na način na koji je učitelj podijelio novac.

S druge strane, siromašniji učenici shvatiše da nemaju na čemu da zavide bogatijim učenicima, jer će se pred Allahom dž.š. polagati račun za sve blagodati koje nam je On podario a siromašniji će ga sigurno lakše i brže položiti. Na ovaj način učitelj je izgladio nesporazum među učenicima i svi su bili zadovoljni.

(Iz knjige: “Poučne priče: Biseri arapsko – islamske tradicije”)