HUTBA: PORUKE HADISA O TROJICI U PEĆINI

0

“Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (Enbija, 90.)  

Kur'anska kazivanja o vjerovjesnicima i dobrim ljudima kao i kazivanja koja nam navodi Allahov Poslanik, s.a.v.s., spadaju u najbolje pedagoške metode koje ljude podstiču na dobre postupke i riječi. Zato i ne čudi da veliki dio Kur'ana čine istinita kazivanja o prijašnjim narodima i njihovim poslanicima. Jedna od sura koja obiluje takvim kazivanjima je i sura El-Enbija’ (Vjerovjesnici). U njoj se spominje više poslanika koji su živili u različitim mjestima i u različito vrijeme ali im je sudbina bila slična.

Suština je da su ti poslanici koji su bili odabrani od Allaha i koji su ljude pozivali dobru ne tražeći od njih nikakvu protuuslugu uvijek imali pomagača. Ljude koji su ih slijedili i podržavali u njhovim postupcima i dobrim projekitma, ali su uvijek imali i onu drugu skupinu, ljude koji su im se na tom putu širenja istine i promovisanja dobra suprostavljali, optuživali ih raznim izmišljenjim optužbama i nazivali pogrdnim imenima.

Takva je situacija i danas, i danas oni koji promovišu i rade dobro uvijek će naći saradnike, ali će uvijek biti i onih koji im se neće pridružiti i ne samo to, bit će i onih koji će im praviti prepreke na putu činjenja dobra. Drugu pouku koju možemo uzeti iz ovih kazivanja jeste da je je Allah uvijek pomagao svoje poslanike i njihove sljedbenike, protagoniste isitne i dobra. Pomagao ih je i onda kada bi im se mnogi suprostavljali i kada su ih zlostavljali i kada je situacija bila gotovo bezizlazna.

U suri El-Enbija se navode razna iskušenja kroz koja su prolazili poslanici kao Ibrahim, Lut, Nuh idr. Poslušajmo šta Uzvišeni Allah kaže u suri El-Enbija o Nuhu, a.s.: “I Nuhu, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo se i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo (Sura Enbija, 76.)”

Zatim se navodi drugi vid iskušenja koji je imao Ejubom, a.s., a to je opaka bolest koja ga je spopala.

“I Ejjubu, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” – odazvasmo se i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” (El-Enbija, 83- 84.)  

Zatim nas Kur'an vodi u još težu situacija, za nas nezamislivu, situaciju kada je čovjeka kit progutao.

“I Zunnunu, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija,87-88.)  

Kur'an nam također navodi još jedno iskušenje u koje čovjek može pasti, a to je da nema poroda, kakav je bio slučaj sa Zekerijaom, a.s. “I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!” odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo.” (Enbija, 89.)

Svi oni su imali iskušenja ali i sve njih je Uzvišeni Allah spasio i odazvao se njihovim molbama / dovama. Na kraju ovih kazivanja Uzvišeni nam otkriva šta je tajna njihova uspjeha, drugim riječima zašto im se odazivao u tim teškim trenutcima. “Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (Enbija, 90.)

Tri se stvari ovdje naglašavaju: 1. trudili da što više dobra učine 2. upućivali su dove Allahu u nadi i strahu, i 3. bili su pokorni i ponizni Allahu tj. nisu se uzdizali zbog tih svojih dobrih djela nego su bili skrušeni.

Ovako je bilo sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima ali da mi nebismo pomislili da je Allahova pomoć samo za vjerovjesnike zagarantovana Allahov Poslanik nam navodi kazivanje o vjernicima koji nisu bili vjerovjesnici nego da tako kažemo običnim ljudi, ali ljudi koji su zaslužili Allahovu pomoć i spas.

Buharija i Muslim bilježe od Ibn Omera, r.a., kazivanje o trojici ljudi koji su putovali i bili prinuđeni da se sklone u pećinu zbog kiše. Ali kada su oni u nju ušli kasnije je ulaz zatrpan velikom stijenom. Nisu imali drugog izlaza nego da mole Allah da ih on svojom direktnom inetrvencijom spasi. Svaki od njih je spomenuo jedno svoje najbolje dobro djelo i zamolio Allaha da ga zbog tog dobrog djela spasi. Prvi je spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, drugi njegovo sustezanje od bluda, a treći njegov dobar odnos prema radniku tako što je  investirao nadnicu svog radnika (nadničara).

Svaki od od ove trojice predstavlja određenu situaciju u društvu u kojoj se svako od nas može naći. Prvi predstavlja odnos čovjeka prema svojoj porodici i rodbini, drugi predstavlja odnos čovjeka prema članovima društva koji mu nisu  porodica i rodbina ali sa kojima on živi u svojoj sredini. A treći predstavlja čovjeka rukovodioca i onoga ko je nadređenim nekim ljudima. Ovaj hadis nam ukazuje na principe na kojima muslimani treba da grade svoje međuljudske odnose, ovi principi ako zažive među ljudima doprinijet će razvoju i napretku tog društva.

Ta tri ključna principa su: dobročinstvo, čednost i pravednost. Čovjekov odnos prema porodici i rodbini treba da se gradi na dobričinstvu, samilosti, pažnji i obilaženju.

Čednost, čistoća, stid i strah od Allaha su moralne osobina na kojima trebamo graditi svoj odnos prema komšijama i drugim članovima našeg društva, a povjerenje, pravda, sustezanje od tuđeg hakka (prava) i ispunjavanje preuzetih obaveza su principi na kojima se grade odnosi između izabranih i onih koji su ih izabrali, između nadređenih i podređenih, između poslodavca i radnika. Ovaj poslodavac je divan primjer čovjeka koji vodi računa o preuzetim obavezama i tuđim hakovima (pravima).

On je mogao da radniku dadne samo ono što je on zaradio tog dana, mogao je čak da mu to njegvo pravo porekne i da mu ništa ne dadne, kao što u današnjem vremnu imamo takvih slučajeva, ali njegova vjera, njegovo povjerenje, strah od Allaha ali i nada da će dobiti Božiju nagradu koja je uvijek veća i bolja od uloženog, su učinili da je on investirao nadnicu tog radnika koja mu je donijela tu ogromnu zaradu, i koju je on radniku dao cijelu, a o kojoj taj obični radnik nije mogao ni sanjati.

Bez ovih moralnih osobina bilo koja društvena zajednica se raslojava, raspada i ide u propast. Zato nam Poslanik, s.a.v.s., navodi slučaj ove trojice da bi nam ukazao na moralne principe koji pojednice ali i zajednicu vode ka izlazu u teškim situacijma.

Molim Uzvišenog Allah da i mi u ovom vremenu kada kao zajednica tj. naša domovina nailazi na razna iskušenja i osporavanja, ali i mi kao pojednici, kada smo pred odlukom kome dati svoje povjerenje budemo od onih koji će iz Kur'anskih i hadiskih kazivanja uzeti pouku i primjeniti u svome životu ove principe.

Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  23.9.2016. godine

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: