HUTBA: NE PODCJENJUJ NITI JEDNO DOBRO DJELO

0

Draga braćo, danas je šesti muharrem 1438. hidžretske godine i na ovoj prvoj hutbi u novoj godini ćemo spomenuti Poslanikov savjet kojeg je on uputio jednom ashabu.

Naime, imam Ahmed bilježi predanje od Ebu Džurijja El-Hudžejmijja, r.a.,  da je rekao: “Došao sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: “Allahov Poslaniče, mi smo narod iz pustinje pa nas pouči nečemu što će nam koristiti kod uzvišenog i slavljenog Allaha. On mi je tada rekao: “Nemoj omalovažavati (podcjenjivati) niti jedno dobro djelo, makar to bilo da istreseš svoju kofu u posudu onog ko traži vode (ko je žedan), ili da sretneš svoga brata vesela lica..“ Slično predanje bilježi i Muslim.

Danas nam trebaju ovakva jednostavna i jasna pitanja kao što je pitanje ovog čovjeka iz pustinje. Šta on traži od Poslanika? “Pouči nas nečemu što će nam koristiti kod Uzvišenog Allaha.” Poslanik mu, također, nudi jednostavan odgovor i upućuje ga na konkretan postupak koji on može raditi. Navodi mu primjere iz njegovog svakodnevnog života: vađenje vode iz bunara i susretanje sa ljudima. To je nešto što on svakodnevno radi, ali mu Poslanik skreće pažnju da se posao vrjednuje i nagrađuje po Božijim mjerilima, a ne po tome šta ljudi misle o tom poslu i kako ga oni vrjednuju. Dobro djelo bez obzira koliko bilo malo ako bude iskreno  ono je kod Allaha značajno i veliko. Zato mu Poslanik, s.a.v.s, poručuje: „Nemoj omalovažavati (podcjenjivati) niti jedno dobro djelo.”

Draga braćo, džennet se dobija Allahovom milošću i vrijednošu dobrih djela, ali njihovom vrijednošću  kod Allaha, a ne kako su ta djela vrjednovana po ljudskim mjerilima i ocjenama. Sjetimo se da je Bilal, r.a., Poslanikov mujezin, obradovan džennetom zbog – u našim očima – malog djela. Buharija bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao Bilala:

“O Bilale, govori mi o djelu za koje se najviše nadaš nagradi, jer ja sam čuo topot tvojih nanula ispred sebe u Džennetu.” Tada je Bilal rekao: “Djelo za koje se najviše nadam nagradi kod Allaha jeste da nikada nisam uzeo abdest, danju ili noću, a da nisam klanjam s tim abdestom onoliko koliko mi je Allah propisao.” Dakle, svaki put kada bi uzeo abdest on bi klanjao ili redovni ili dobrovoljni namaz.

Poslušajmo sljedeće predanje koje bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek je išao putem i naišao je na putu na trnovitu granu i skolonio ju je, pa mu je Allah zahvalio i oprostio mu zbog toga.”

Također, znamo da je zbog malog ali iskrenog djela jedna žena po imenu Ummu Mahdžen zaslužila posebnu brigu Allahova Poslanika, s.a.v.s, o njoj. Bila je to obična, jednostavna crna žena koja je čistila džamiju. Nije bila poznata među stanovnicima Medine, niti je njen posao privlačio pažnju, ali se ona predala tom poslu, svoje vrijeme žrtvovala rada njega i energiju trošila izvršavajući ga potpuno iskreno sve dok nije napustila dunjaluk. Umrla je u noći, pa su ashabi požurili sa njenom dženazom i ukopali su je noću a da prethodno nisu obavijesitili Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Prošlo je nekoliko dana i Poslanik je zapazio da je nema, pa je upitao za nju. Rekli su mu da je umrla i da su joj klanjali dženazu i ukopali su je. Oni kao da su umanjili njen značaj ali im je Poslanik tada rekao “Zašto me niste obavijestili? Pokažite mi njen mezar!” Kada su mu pokazali stao je kod njena kabura i klanjao joj on sam dženazu, te uputio dovu Allahu za nju. Tada je rekao: “Kaburi su mračni njihovim satnovnicima, a Allah ih osvijetli mojim namazaom (dovom) za njih.” (Muslim)

Draga braćo, dobro djelo bez obzira koliko bilo malo ono je kod Allaha drago, i trud koji se uloži bez obzira koliki bio, on će kod Allaha biti ubilježen. Učini iskreno dobro djelo i prepusti ga Allahu jer Allah neće upropastiti djela doborčinitelja. “i neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.” (Et-Tevbe, 121.)

Uslovno rečeno „mala dobra djela“ su mnogobrojna, svako od nas može naći ono što najviše odgovara njegovoj prirodi i njegovim mogućnostima; materijalnim, tjelesnim i vremenskim,.Bitno da ni jedno dobro djelo ne podcjenjujemo, nego se svakom dobrom djelu, bez obzira kakvo ono bilo, posvetimo i iskreno ga radimo radi Allaha. Razmislimo o ranije spomenutim primjerima, Poslanik upućuje čovjeka na sipanje vode u kofu a to je društveno koristan posao, zatim osmjeh pri susretu, to spada u domen naše neverbalne komunikacije.

Bilalovo djelo za koje se on njaviše nada nagradi je bio namaz, čisti ibadet. Žena je čistila džamiju a čovjek uklanja trnje s puta, dakle žrtvovali su svoje vrijeme i trud radi zajedničkog općeg dobra. Ima još sličnih hadisa u kojima se spominju neka druga dobra djela koja su u očima ljudi mala, ali koja su ljudi iskreno radili i zbog njih zaslužili veliku Allahovu milost i nagradu.

Suština je da ne omalovažavamo dobra djela nego da koristimo prilike i radimo ih što više. Nama se ovih dana hvala Allahu ukazuje odlična prilika da iskoristimo svoje mogućnosti i potencijale. Naime, mi smo u našem džematu pokrenuli brojne akcije u kojima svako od nas, ne samo da se može, nego treba uključiti, a istovremno nalazimo se i u svetom mjesecu muharremu.

U našoj islamskoj tradici se kaže da su  ashabi tri desetice posebno obilježavali, a to su deset prvih dana mjeseca zul-hidždžeta, deset prvih dana mjeseca muharrema, i deset zadnjih dana mjeseca ramazana.

Mi se nalazimo u prvih deset dana mjeseca muharrema, a to je jedan o četiri sveta mjeseca. Iako svi dani i svi mjeseci pripadaju Allahu, dž.š., Allahov Poslanik, a.s., ipak je naglasio da je muharrem Allahov, dž.š., mjesec. Govoreći to Vjerovjesnik, a.s., namjeravo je istaknuti posebnost i važnost ovog mjeseca.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Najvredniji post nakon mjeseca ramazana jeste post u Allahovom mjesecu muharremu. A najbolja nafila poslije farz namaza je noćni namaz.“(Tirmizi) 

Alija, r.a., prenosi da je jedne prilike sjedio pored Allahovog Poslanika, a.s., kada mu je neki čovjek prišao i upitao ga: “O Allahov Poslaniče! U kojem bi mi mjesecu, nakon mjeseca ramazana, preporučio da postim?” Allahov Poslanik, a.s., reče: “Ukoliko nakon mjeseca ramazana budeš postio, onda posti u muharremu jer je to Allahov, dž.š., mjesec. U njemu je dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio (ranijem) narodu i u kojem će oprostiti (kasnijem) narodu.” (Tirmizi)

Narod čije pokajanje je Allah, dž.š., primio u ovom danu je Benu Israil. Upravo je 10. muharrema Allah, dž.š., spasio Musa, a.s., i Židove od faraona. O odnosu prema tom danu govori sljedeće predanje koje bilježi Buharija od Abdullah ibn Abbasa, r.a., koji kaže: “Vjerovjesnik, a.s., je došao u Medinu i primijetio da jevreji poste na Dan ašure, pa ih je upitao: “Zašto to činite?” Odgovorili su: “Ovo je dobar dan u kojem je Bog spasio Izraelćane od njihovog neprijatelja, pa ga je zbog toga Musa, a.s., postio.”

Pa ja sam Musau preči od vas” – rekao je Muhammed, a.s. On je zatim nastavio da posti taj dan i naredio je da se posti.” Tada su muslimani morali postiti taj dan, ali kasnije kada je 2. godine po hidžri propisan post mjeseca ramazana dokinuta je obaveznost posta dan aašure ali  ga je Poslanik i dalje postio i preporučio je i nama da ga postimo.

Ebu Katade, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Iskreno se nadam da će Allah, dž.š., oprostiti grijehe iz protekle godine onome ko posti na Dan ašure.” (Tirmizi) Govori se, naravno, o malim grijesima, jer je za velike grijehe potrebna tevba.

Postoje tri načina posta za Dan ašure:

  1. najbolje je postiti tri dana: deveti, deseti i jedanaesti dan, to znači postiti ponedjeljak, utorak i srijedu
  2. postiti deveti i deseti dan, to znači postiti ponedjeljak i utorak
  3. postiti samo deseti dan mjeseca muharema ponedjeljak.

Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš,  07.10.2016. godine

Podijeli.
KOMENTARIŠI ČLANAK: