HUTBA: KOCKANJE I IGRE NA SREĆU
“O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sječanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (Maide, 90-91.)
Na prethodnoj hutbi Reisu-l-ulema je ukazao na jednu veliku prijetnju i opasnost koja prijeti čovječanstvu ali i našem društvu. Njegova poruka je bila jasna i glasna tako da nema potrebe dodatno je objašnjavati, ali zato ima potrebe da stalno o tome mislimo i radimo na rješavanju tog problema. Ja ću danas ukazati na još jedan problem i pošast koja je raširena u čitavom svijetu pa samim tim i kod nas, ali kojem ljudi malo pridaju pažnje ili gotovo da ga i ne tretiraju kao problem. Riječ je o igrama na sreću koje imaju razne forme kao što su kladionice, loto, bingo i sl.
Prema posljednjim podacima Porezne uprave FBiH, u njoj trenutno radi 2355 kladionica, uz pretpostavku da je situacija u RS slična, to znači da na oko 1000 stanovnika dolazi jedna kladionica. Tome je doprinijela i činjenica da u BiH ne postoji zakonsko ograničenje u vezi s brojem kaladionica koje mogu biti otvorene, ali zato postoje zakonska ograničenja s brojem taksi voozila, apoteka, tehničkih pregleda za vozila i sl., gdje je jasno definisano koliko istih može biti u jednoj općini u odnosu na broj stanovnika.
Nije ni čudo da ima toliko kladionica, jer prema rezulatatima istraživanja vezanim za igre na sreću, svakodnevno se kladi svaki peti stanovnik BiH. Ako moramo jednom ili više puta sedmično igrati igru na sreću, znajmo da smo mi postali ovisnik. Kao što svaka ovisnost polahko počinje tako i ova počinje postepen. Kockanje se neće odmah odraziti na organizam i problem ovisnika o kocki neće odmah biti vidljiv, ali kocka je baš kao i droga i alkohol, uzrok propasti mnogih porodica i pojedinaca.
Najnovija istraživanja pokazuju da oko 60 posto građana BiH, starijih od 15 godina prakticira neku od igara na sreću kao što su sportske kladionice, bingo lutrije, ili neka druga vrsta igara. Nije rijedak slučaj da djeca novac kojim bi trebali kupiti užinu u školi potroše u kladionicama. Procjenjuje se da oko 500 000 osoba redovno igra igre na sreću i posjećuje kladionice.
Kada čovjek čuje ovakvu zastrašujuću informaciju obično, čak i nesvjesno se pokrenu mehanizmi odbrane, pa pomisli to rade oni drugi, nemuslimani, ili Bošnjaci koji ne dolaze u džamiju i ne znaju ili ne haju za Allahove zabrane, ali nije tako. Naime u jednom islamskom časopisu jedan čitalac je postavio pitanje o kocki i nagradnim igrama i u tom pitanju između ostalog kaže da primjećuje mnoge muslimane koje susreće u džamiji kako odlaze u kladionice i igraju druge igre na sreću.
Svjestan sam činjenice da živimo u vremenu kada se zlo javno propagira i uljepšava, kada se ono predstavlja kao lijepo i korisno, pa tako između ostalog i igre na sreću se predstavljau kao zabava i igra u kojoj čovjek može dosta zaraditi a gotovo ništa izgubiti jer ulaže mali iznos, marku, dvije i to on neće ni osjetiti u svom budžetu ali za uzvrat može dosta dobit. Pa čak i ako ne dobije ništa jedan dio iznosa će se dati u humanitarne svrhe, pa tako indirektno čovjek učestvuje u dobru.
Međutim, ovo je pogrešna, šejtanska logika kojom šejtan pokušava uljepšati svako zlo a istovremno čovjek je prihvata jer se time opravdava. Allah je čovjeku dao razum da pomoću njega razluči šta je dobro i korisno a šta loše i štetno po njega. Međutim nekada čovjek ne može samo pomoću razumu da donese ispravan sud jer ga zavaraju strasti, prohtjevi, okolnosti, društvo i sl. Zato je Allah ljudima slao poslanike i dostavljao objave koje čovjeku pomažu da donese isparavan sud o tim nejasnim pitanjima.
Da bismo odgovorili na ove dvije dileme ili dvije zamke: 1. Ne dajem puno i 2. Neko ima koristi od toga, poslušajmo šta nam naš Gospodar kaže o kocki i igrama na sreću: “Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.”
Primjećujemo u ovom ajetu da Allah kocku spominje zajedno sa vinom (alkoholom), stavlja ih u istu ravan. Ovim se želi ukazati na težinu grijeha. I dok smo svi svejsni težine i veličine grijeha konzumiranja alkohola kada su u pitanju igre tu smo neki zakazali.
Većina muslimana zna kako i mala količina alkohola smeta njegovoj vjeri i kako je to opasno, pa čak i oni koji konzumiraju alkohol su svjesni da čine grijeh, s druge strane nažalost među nama ima onih koji smatraju da ulaganje malog iznosa novca u kocku nije opasno i da to nije veliki grijeh. A nije tako. Ajeti i hadisi upućuju da je i to veliki grijeh, a i iznosi nisu mali. Ovih dana objavljen je podatak da u jednoj našoj općini, koja je čak manja od općine Ilijaš, mjesečno se u kladionicama uplati preko milion KM. Planirani budžet te općine za 2016. god. iznosi preko 7.5 miliona KM, što znači da iz te općine kladionice godišnje više iznesu sredstava nego što je općinski budžet.
Iako nemam zvaničnih podataka vjerujem da je stanje i u drugim općina slično jer razmišljanje i svijest ljudi na ovim prosotorima je isto. Naravno taj novac je sabrala da tako kažemo naša sirotinja. Kada bi se ti isti ljudi pozvali da zajedniči saberu sredstva za neki koristan projekata, put, boolnicu ili slično sigurno se ne bi sabralo toliko. Što znači da im je prvenstevni cilj da na lahak način dođu do zarade, a ne kako se pravdaju da imaju plemenite ciljeve.
Druga činjenica koju Allah iznosi u ovom ajetu je da u njima ima i koristi, tj u alkoholu i u kocki, ali naglašava da je šteta veća. Arapi kada su se kockali, kockali su se u deve i veliki dio njih bi zaklali i podijelii siromasimaAli i pored toga Allah naglašava da je šteta od njih veća i zato su zabranjeni.
Zato draga braćao nemojmo padati u šejtanske zamke i nasijedati na tvrdnje organizatora nagradnih igara koji govore da jedan dio šalju za humanitarne svrhe i da indirektno učestvujemo u dobru, jer ta sredstva su veoma skromna u odnosu na dobit koju vlasnici ostvaruju i u odnosu na niz problema koje klađenje prouzrokuje a koji se odražavaju na svo stanovništvo.
Također obratimo pažnju na još jednu apsurdnu činjenicu a to je da je teška finansijska kriza u kojoj je naša zemlja od kraja rata, a koja je dodatno pogoršana svjetskom finansijskom krizom dovela do propadanja i zatvaranja mnogih firmi, međutim, kladioničarski posao samo napreduje i sve je veći broj kladionica kao i onih koji ih posjećuju.
O težini grijeha kockanja govori i hadis koji bilježi Buharija da je Allahov poslanik rekao: “Ko kaže svome prijatelju: ‘Hajde da se kockamo’, mora podijeliti sadaku.” Kao što se vidi iz hadisa kockanje je veliki grijeh gdje i sami spomen iste zahtijeva dijeljenje sadake. Dakle, onaj ko pozove mora podijeliti sadaku kao kefaret, a šta tek treba uraditi onaj ko se kocka.
U drugom hadisu kojeg bilježi Muslim Allahov Poslanik je rekao: “Ko se kocka, isto je kao da je stavio ruku u meso i krv svinje.” Konzumiranje svinjetine je grijeh kojeg većina muslimana izbjegava, čak i oni koje druge grijehe rade ovo ne čine, a vidimo da ovdje Poslanik poredi kockanje sa konzumiranjem krvi i mesa svinje. A znamo da je i jedno i drugo zabranjeno što znači da je i kockanje zabranjeno.
U hadisu kojeg bilježi Ahmed Poslanik nam poručuje, imam osjećaj da poručuje upravo nama, koji smo olahko shvatili taj grijeh, Poslanik kaže: “Onaj ko igra na sreću pa klanja sličan je onome ko se abdesti gnojem i svinjskom krvlju a potom klanja.”
Draga i poštovana braćo, iz citiranog ajeta i hadisa vidjeli smo da je kockanje veliki grijeh, i kao što čuvamo sebe i svoju porodicu od drugih pošasti i velikih grijeha obratimo pažnju i na ovaj grijeh koji nekada u našim očima, a pogotovu očima naš omladine, ne izgleda uopće grijeh nego je jedan vid zabave i igre.
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš, 27.11.2015. godine
